U našoj državi vlast je podijeljena na tri dijela. Zakonodavnu, sudbenu i izvršnu. Međutim postoji jedna iznimka, a to je HNB. Ona bi trebala djelovati kao dio izvršne i zakonodavne vlasti, ali to nije, ona je monetarna vlast. Naime, člankom 53. st. 3. Ustava izričito je propisano da je HNB u svom radu samostalna i odgovorna Hrvatskom saboru, dok u Zakonu o Hrvatskoj narodnoj banci te ustavne odredbe nisu u potpunosti ugrađene.  Čak naprotiv, u Zakonu se u članku 2. Stavak dva piše:

(2) Pri ostvarivanju svojeg cilja i u izvršavanju svojih zadataka Hrvatska narodna banka je samostalna i neovisna.

Zakonom o HNB-u iz 2001. dana je nezavisnost središnjoj banci u cilju pripremnih zakonodavnih radnji za otvaranje procedure za ulazak u EU. U tom kontekstu državna revizija, koja je dotad bila nadležna za HNB, zamijenjena je neovisnom vanjskom revizijom.

Međutim, nakon gospodarske krize i niza drugih okolnosti traže se različita rješenja koja bi pridonijela povećanju transparentnosti poslovanja središnje banke te se kako bi se na taj način i pojačala odgovornost. Dakle, u ovom prijedlogu izmjena i dopuna Zakona o HNB-u ne bavimo se ostvarivanjem nadzora nad središnjim bankama kojeg na primjer imaju Njemačka, Španjolska, Francuska, Cipar, Nizozemska, Malta, Danska, Poljska, Švedska tj. potpunom kontrolom rada središnje banke već će se ovim izmjenama i dalje poštivati odredbe stavaka 10. i 11. koji nedvosmisleno kažu:

(10) Pri ostvarivanju svojeg cilja i u izvršavanju svojih zadataka Hrvatska narodna banka i članovi njezinih tijela neovisni su pri donošenju i provođenju svojih odluka koje se temelje na ovom Zakonu. Hrvatska narodna banka i članovi njezinih tijela ne traže niti su vezani uz upute Republike Hrvatske, njezinih institucija ili tijela, odnosno članova tih tijela ili drugih osoba.

(11) Republika Hrvatska, njezine institucije ili tijela, članovi tih tijela ili druge osobe ne smiju utjecati na neovisnost Hrvatske narodne banke, donošenje i provedbu odluka Hrvatske narodne banke i njezinih tijela, niti smiju odobravati, poništavati, odgađati, ukidati ili na bilo koji drugi način utjecati na bilo koju odluku Hrvatske narodne banke u djelokrugu iz njezine nadležnosti.

Naime, iako je nizom mjera ojačana neovisnost središnje banke, u skladu s pravom Europske unije i drugim mjerodavnim propisima, upravo različiti mehanizmi usmjereni na povećanje transparentnosti omogućuju javnosti uvid u poslovanje središnje banke i trošenje sredstava kojima raspolažu na temelju važećih propisa. Prema provedenim istraživanjima, iako je po svojoj razini neovisnosti vrlo visoko na ljestvici, Hrvatska narodna banka je najlošija po razini transparentnosti među središnjim bankama zemalja Južne Europe, gdje su Albanija, Bosna i Hercegovina, Makedonija, Malta i Slovenija.

U prilog tome mediji često izlaze informacije koje stvaraju lošu sliku o radu čelnog tijela hrvatske monetarne vlasti.

Navest ću izvadak iz jednog priopćenja HNB – „Promatra li se apsolutni iznos troška poslovanja po zaposlenom, može se primijetiti da među usporedivim zemljama samo središnja banka Bugarske ima niže troškove od HNB-a, dok su troškovi HNB-a slični onima u Rumunjskoj i Češkoj te malo niži nego u Madžarskoj i Poljskoj. Također, što se tiče troškova poslovanja, HNB ih, kao obveznik javne nabave, vrlo transparentno iskazuje na svojoj internetskoj stranici, dakle ti su podaci javno dostupni.“

Navedeno priopćenje kao i priopćenja u kojima se raspravlja o pojmovima tipa Euribor, libor, konformna stopa, stopa adekvatnosti, rizici, premije, referentna stopa – razumljiv je koliko i poslovanje HNB jer su ostali nedorečeni su u odnosu na svakodnevice života naših građana. Ne daje se odgovor na pitanja koja se često pojavljuju – putuje li guverner previše, jesu li putovanja preplaćena, troši li Hrvatska narodna banka desetke milijuna na materijalne troškove – sve su to pitanja na koja tražimo i mi i cjelokupna javnost odgovor.

Rad Hrvatske narodne banke neosporno je tema od interesa za javnost te se u saboru već raspravljalo o financijskom izvještaju HNB-a i navodnom luksuzu koji uživaju njezini čelnici i djelatnici.

Što će ovaj cijenjeni dom reći javnosti kada se u medijima npr. pojavi informacija kao što je bilo da je HNB na zaposlenike u uvjetima krize u 2010., za ostale troškove utrošio čak 38 milijuna kuna od čega najviše na saune, masaže, tenis, teretane, skvoš i slično, pa se sljedeći dan objavljuje da je guverner srezao troškove. Nakon toga, objavljena je vijest da je HNB za iste namjene u 2011. utrošio čak i više, točnije 38,8 milijuna kuna. Što je naš odgovor? Pitat ćemo guvernera ili ćemo dati zadatak državnoj reviziji da provjeri navode. Ili ćemo bez jasnih podataka obasuti drvljem i kamenjem HNB i guvernera.

Pa i bivši SDP-ov ministar financija g. Lalovac se svojevremeno čudio i postavljao retoričko pitanje – imamo šest godina recesije, šest godina krize, pod visokim kamatama i dugovima grca država, grcaju poduzeća i građani. Samo postoji jedan sektor izvan svega toga, kao da živi na Marsu. I imaju ogromne profite, dobro im je i oni kažu – nema nikakvih problema“. Ali nažalost, osim navedenog pitanja ništa nije poduzeo.

Mene osobno na primjer zabrinjava izjava savjetnika guvernera koji je izjavio ‘Učinili smo mnogo u transparentnosti poslovanja. Razni su medijski napisi i nastali zbog transparentnosti jer je HNB objavio sve svoje nabave do detalja i posljednje kune’. Rekao bih da uopće nije razumio bit interesa medija i javnosti.

Mi u Mostu od početka ne skrivamo nezadovoljstvo transparentnošću rada HNB-a. Slažemo se da naša središnja banka treba uživati visok stupanj autonomije, ali to ne znači da može biti neosjetljiva i nesolidarna prema problemima koji se događaju

Ali ako netko propituje rastrošnost HNB-a onda prvo mora utvrditi da razlozi tome proizlaze iz loše zakonske regulative. Naime, Hrvatska narodna banka svoj proračun kreira bez konzultacija s Ministarstvom financija, što je dobra podloga za nenamjensko trošenje novca.

U tome ih ne alimentira što se HNB ne financira iz državnog proračuna jer svoje prihode koje ostvaruje obavljanjem zakonom utvrđenih poslova, između ostalog, upravljanjem međunarodnim pričuvama, supervizijom banaka te izdavanjem kovanica i novčanica.

Slijedom navedenog, predlažemo nekoliko izmjena tj. dopuna Zakona o Hrvatskoj narodnoj banci.

Predlaže se da se, uz reviziju financijskih izvješća i cjelokupnog poslovanja, koju prema članku 62. važećeg Zakona obavljaju neovisni vanjski revizori, i Državnom uredu za reviziju omogući provedba revizije učinkovitosti.

Angažman državne revizije pridonio bi spomenutom povećanju transparentnosti poslovanja, te bi ona metodom usporednih europskih vrijednosnih kriterija (tzv. benchmarking), a na planu troškova poslovanja, procjenjivala ima li Hrvatska efikasnu, ekonomičnu i učinkovitu središnju banku.

Prijedlogom izmjena i dopuna Zakona se jasno utvrđuje što se smatra takvom revizijom, uz poštivanje pravnog okvira Europske unije mjerodavnog za poslovanje središnjih banaka i ne dovodeći u pitanje načelo institucionalne neovisnosti iz članka 130. Ugovora o funkcioniranju Europske unije i članka 7. Statuta Europskog sustava središnjih banaka

Pritom je ovaj Prijedlog Zakona uzeo u obzir da opseg kontrole mora biti jasno utvrđen pravnim okvirom, mora biti bez utjecaja na poslove ispitivanja svih poslovnih knjiga i računa središnje banke od strane neovisnog vanjskog revizora te u skladu s načelom institucionalne neovisnosti, treba biti u skladu sa zabranom davanja uputa nacionalnoj središnjoj banci i njezinim tijelima nadležnim za odlučivanje i ne smije utjecati na zadaće nacionalne središnje banke povezane s Europskim sustavom središnjih banaka.

Time će se izbjeći situacija da se državna revizija upušta u procjene monetarne politike i nadzora banaka za što oni nemaju kompetencije, to jednostavno jedno s drugim ne ide.

Međutim ono što državna revizija svakako može je nadzor operativnog poslovanja središnje banke te će moći upozoriti i utvrditi zašto HNB po zaposleniku godišnje ima 135 tisuća kuna materijalnih troškova (režijski, uredski materijali, reprezentacija…), dok primjerice Državni ured za reviziju za iste troškove ima 20 tisuća kuna po zaposleniku.

Dakle, u skladu sa stajalištem ECB-a, “državna revizija provoditi će se na nepolitičkoj, neovisnoj i potpuno profesionalnoj osnovi”.

Napominjemo da će se zakonodavni okvir za rad Državnog ureda za reviziju također morati mijenjati pa će i u Zakonu o Državnom uredu za reviziju biti utvrđena ovlast za provedbu revizije poslovanja Hrvatske narodne banke.

Još 2004 godine Odbor za financije i državni proračun Hrvatskoga sabora raspravljao je, na sjednici održanoj 2. prosinca, upravo o ovom pitanju u okviru Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o državnoj reviziji.

U raspravi na Odboru upozoreno je tada da odredbu članka 1. Konačnog prijedloga zakona, kojom se briše Hrvatska narodna banka kao subjekt koji podliježe reviziji Državnog ureda za reviziju, treba preispitati, iako se njome vrši usklađivanje sa Zakonom o Hrvatskoj narodnoj banci.

Prema iznijetom mišljenju traženo je da se odredba članka 57. Zakona o HNB-u izbriše, a Zakonom o reviziji ostavi obveza kojom bi HNB i dalje bila subjekt koji podliježe reviziji Državnog ureda za reviziju. Tada je naglašeno da je Državni ured za reviziju sigurno stručnija institucija, od Odbora za financije i državni proračun Hrvatskoga sabora, glede revizije financijskih izvješća i cjelokupnog poslovanja HNB-a. Na taj način izbjegle bi se moguće zloporabe. Rečeno je: Naime, poznata je činjenica da vanjske revizorske kuće (neke u privatnom vlasništvu naših poduzetnika) mogu obavljati reviziju sastavljenih financijskih izvješća i cjelokupnog poslovanja HNB-a što nije prihvatljivo, te bi poslove trebala i dalje obavljati Državna revizija.

Nažalost, nakon provedene rasprave Odbor za financije i državni proračun Hrvatskoga sabora ipak je odlučio jednoglasno, predložiti Hrvatskom saboru donošenje navedenih Izmjena i dopuna zakona o državnoj reviziji.

Naravno da bih svakako preporučio da se pojača provedba nalaza i preporuka revizije. Naši revizori pronađu kršenja zakona, institucije ponekad te preporuke prihvate, ponekad ne, i tako iz godine u godinu. Prekršajnog ili kaznenog progona odgovornih za kršenja zakona koja se evidentiraju državnim revizijama, nisam još vidio.

U HNB-u se načelno ne protive ulasku državne revizije, ali upozoravaju da treba jasno razgraničiti što bi revizija smjela nadzirati. Pritom se pozivaju na stav Europske središnje banke, koja se 15. lipnja na zahtjev Ministarstva financija poslala svoje mišljenje o izmjeni Zakona. U njemu se, između ostaloga, ističe da državna revizija ne smije ugrožavati neovisnost nacionalne središnje banke, odnosno da treba poštivati zabranu davanja uputa središnjoj banci, njezinim tijelima nadležnim za odlučivanje i zaposlenicima u vezi s izvršavanjem njihovih zadaća.

Da zaključim ovu temu, neovisnost HNB-a u smislu kreiranja i provođenja monetarne politike sigurno neće narušiti Državna revizija, koja bi utvrdila je li točno da HNB potroši oko 40 milijuna kuna na materijalne troškove, koja bi pokazala je li doista put guvernera Borisa Vujčića u Peru koštao 70.000 kuna i treba li guverner , ako je taj podatak točan, čak 260 dana u godini provesti na službenom putu

Nadalje Prijedlogom zakona se utvrđuje kako Hrvatska narodna banka mora jednom godišnje podnositi Hrvatskom saboru Polugodišnju informaciju o financijskom stanju, stupnju ostvarenja stabilnosti cijena i provedbi monetarne politike, kao i Godišnje izvješće o svom radu i poslovanju. O navedenim dokumentima će se raspravljati na plenarnoj sjednici Hrvatskog sabora te će se o istima i glasati radi njihovog prihvaćanja ili neprihvaćanja. Važno je naglasiti kako prilikom rasprave o navedenim dokumentima u Hrvatskom saboru, u skladu s neovisnosti središnje banke, neće doći u pitanje, niti će rasprava imati utjecaja na neovisnost članova tijela Hrvatske narodne banke nadležnih za odlučivanje; a mora se i u potpunosti poštovati poseban status guvernera u njihovom svojstvu članova Općeg vijeća Europske središnje banke. Istovremeno će i Hrvatska narodna banka i Hrvatski sabor poštovati zahtjeve povjerljivosti koji proizlaze iz Statuta Europskog sustava središnjih banaka.

Uz navedeno predlaže se ograničavanje trajanja mandata članovima Savjeta Hrvatske narodne banke na način da državljani Republike Hrvatske s priznatim osobnim ugledom i profesionalnim iskustvom na monetarnom, financijskom, bankarskom ili pravnom području mogu biti članovi Savjeta Hrvatske narodne banke najviše u dva mandata, od kojih svaki traje šest godina. Kroz prijelazne i završne odredbe se, u skladu s načelom pravne sigurnosti uređuje mandat i prava sadašnjih članova Savjeta Hrvatske narodne banke.

Napominje se i kako prema sadašnjem zakonu mandat guvernera i viceguvernera traje šest godina bez ograničenja, što im omogućava i “doživotni mandat”, a takva praksa, navodi se, nepoznata je u EU i svijetu.

Za provođenje ovoga Zakona nije potrebno osigurati dodatna sredstva u državnom proračunu Republike Hrvatske.