Početkom 2016. godine u Hrvatskom saboru se raspravljalo o izvještaju HBOR-a za 2014. godinu, a tek danas, gotovo na kraju 2016. godine, raspravljamo o izvještajima za 2015. godinu. Od kraja 2015. godine vidljivo je da se puno toga promijenilo pa bih podsjetio na neke od važnijih podataka iz polugodišnjeg izvješća HBOR-a za 2016. godinu.
Tako je u ovoj godini HBOR odobrio skoro 1.600 kredita ukupne vrijednosti 4,2 milijarde kuna, od čega se preko 70 posto sredstva odnosilo na financiranje investicija. Kroz poslove osiguranja izvoza u prvoj polovici 2016. godine osigurano je izvoznih poslova u iznosu od 630 milijuna kuna, što predstavlja povećanje od 12,4 posto u odnosu na isto razdoblje prethodne godine.
Najaktivniji korisnici HBOR-ovih kredita bili su mali i srednji poduzetnici za čije je projekte odobren iznos od 3,2 milijarde kuna, što predstavlja 2,5 puta veći iznos od onoga odobrenog ovim subjektima u istom razdoblju prethodne godine.
Ovako veliki broj podržanih projekata rezultat je novog smjera gospodarske politike prethodne hrvatske Vlade kao i novih mjera koje je banka uvela s ciljem lakše dostupnosti povoljnih kreditnih sredstava gospodarstvenicima.
I upravo je to smjer u kojem se mora ići u repozicioniranju HBOR-a, da postane prava razvojna banka s profesionalnom i depolitiziranom upravom koju nadzire nadzorni odbor sastavljen od stručnih osoba sa znanjima i kompetencijama kako u financijskom i bankarskom sektoru tako i u poslovnom sektoru.
Nužno je izbaciti dominantno političke, a uvesti ekonomske ciljeve poslovanja – gospodarski rast, jer trenutno, iako na zdravijim temeljima nego prije krize, gospodarski rast još uvijek nije dovoljan da ostvari glavni cilj, a to je otvaranje novih radnih mjesta.
Zašto se mi protivimo prekomjernom političkom utjecaju na HBOR? Jedan od razloga je podatak da je 30. travnja 2016. godine HBOR imao ukupno nevjerojatnih 2,1 milijardu kuna dospjelih, a nenaplaćenih kredita. Interesantan je podatak da su najveći dužnici povezani s politikom. Samo pet tvrtki je HBOR-u dužno petinu ukupnog iznosa duga tj. gotovo 400 milijuna kuna: Puris dd u stečaju – 93.393.317,50 kn od 2005., Impulscommerce doo – 112.961.917,95 kn od 2005., Farma Jelas doo – 47.730.303,29 kn od 2005., Našicecement tvornica cementa dd – 92.899.549,48 kn od 2012. i Eurocable group dd 47.204.984,08 kn od 2012.
Iz izvora u HBOR-u se ukazuje na činjenicu da su nakon izvršenih internih analiza postupka odobravanja kredita potvrđene brojne nepravilnosti i nezakonitosti u starijim plasmanima kredita. A interesantan je i podatak da se odluka o odobrenju kredita donosila u rekordnom roku i bez sve potrebne dokumentacije. Izgleda da je navedeni model bio izrazito uspješan te je primijenjen i u drugim aferama – neodoljivo me podsjeća na aferu vjetroelektrana.
Svakako želimo da HBOR pomaže našim ključnim gospodarskim sektorima, a pogotovo onima koji se u nekom trenutku nađu problemima. Takva nam je npr. brodogradnja, a imamo sada poljoprivrednu proizvodnju koja se teško nosi s konkurencijom na jedinstvenom EU tržištu uz dodatnu teškoću koja se odnosi na nemogućnost izvoza na rusko tržište zbog sankcija. Krediti poljoprivrednom sektoru u brojnim zemljama se svrstavaju među najrizičnije i upravo zato, države potiču programe subvencioniranih kamata i te kreditne linije plasiraju preko razvojnih banaka.
Tu bih svakako upozorio i na problem brojnih nekretnina koje je HBOR preuzeo ili treba preuzeti od dužnika na ime naplate dugovanja jer su sredstvo osiguranja povrata kredita.
Prvenstveno krediti koji su odobravani prije desetak godina, mahom su loše kvalitete, pa tako ima podatak da od 277 kredita odobrenih u HBOR-u kroz operativne programe od 2005., čak je 275 reprograma, neki su krediti reprogramirani i više puta. Projekti su pisani svakako, navodili su se nerealni podaci, novac se trošio nenamjenski. Krediti su imali duge počeke, a kad bi počeli otplatu, često su odmah išli u reprograme ili prolongate.
Poljoprivredni proizvođači su išli u ulaganja jer su tadašnji političari i stručnjaci nagovarali seljake na prilagodbu europskim standardima i proširenje proizvodnje. Tražilo se povećanje konkurentnosti povećanjem kapaciteta pa su stočari masovno gradili suvremene farme muznih krava, povećavali broj grla i proizvodnju mlijeka što bi njihovim obiteljima trebalo jamčiti sigurnost i egzistenciju. A nakon toga su velike mljekare, uz naše nesposobne političare, krenule u rušenje otkupne cijene mlijeka, te su nastali problemi s otplatom kredita. Dakle, očita je politička odgovornost i nepostojanje jasne strategije kao i nedosljednost u provedbi utvrđenih prioriteta razvoja.
Tako su neke od najuspješnijih i najuzoritijih proizvođača mlijeka koji su nekada bili gazde, imali uspješan OPG, plašenjem Europskom unijom, da neće moći opstati bez modernih farmi, doslovno uništili. Nekada su imali stoku, mehanizaciju, obrađivali zemlju i nisu imali ni kune duga. A onda su ušli u milijunske kredite, da bi imali modernu farmu, udovoljavali nitratnoj direktivi, i sada to sve imaju, ali nemaju proizvodnju.
Njihove nekretnine kao i ostalih poduzetnika, njihovi poslovni prostori, farme, silosi, kuće, zemljišta, oranice, jer su im propali biznisi, završile su na bubnju.
Naš stav mora biti jasan – HBOR-u ne treba biti u interesu preuzimanje nekretnina za nenaplaćena potraživanja već prije bilo kakvih prisilnih metoda treba koristiti sve druge opcije – a najpoželjnija je da se u suradnji sa strukom pronađu modeli nastavka proizvodnje u tim objektima te da se osiguraju prihodi obiteljima koje bi trebale biti ovršene i spriječi njihovo raseljavanje.
Unatoč svim navedenim problemima važnost HBOR-a za naše gospodarstvo je neupitna i morao bi što prije početi funkcionirati punim gasom, a to znači i s potpunim Nadzornim odborom i riješenim pitanjem Uprave, što su ostala otvorena pitanja.
Pitanje Nadzornog odbora je očito političko pitanje oko kojeg se u proteklom političkom sazivu nije mogao postići dogovor. Zanimljivo je da je većina mjesta u Nadzornom odboru zadana na temelju funkcija. Naime, Nadzorni odbor ima 10 članova, a među njima je šest ministara. Sedmi član je predsjednik HGK.
Problem je nastao upravo ovdje u Saboru zbog izbora tri člana iz saborskih klupa. Prema ustaljenoj praksi, zbog sukoba u kojem nitko nije bio spreman popustiti, HBOR je imao krnji Nadzorni odbor. I kada prozivamo nekog drugog za neke probleme oko rada HBOR-a, smatram da moramo krenuti i od nas samih jer svojim političkim prepucavanjima ne da nismo doprinijeli kvaliteti rada HBOR-a već smo i otežali rad njenih tijela upravljanja.
Nadzorni odbor HBOR-a je već na svojoj konstituirajućoj sjednici, koju je održao u krnjem sastavu jer nije imao imenovano troje članova NO-a iz reda saborskih zastupnika, donio odluku o raspisivanju javnog natječaja za novog predsjednika i članove Uprave.
Sama odluka o natječaju nije sporna, već je sporna cijela situacija koja je kasnije nastala. Nastala su dva nova problema.
Prvo nisu izabrani novi članovi Uprave, a vjerojatno niti motivacija za rad postojećih članova nije na visokoj razini iako su profesionalci. Što je s tim natječajem? Da li je još uvijek aktualan ili će se ponavljati…
Drugo, izabere li se na natječaju novi čelni čovjek HBOR-a bila bi to treća promjena na čelu te banke u dvije godine. Naime, krajem svibnja 2014. dugogodišnjeg predsjednika Uprave HBOR-a Antona Kovačeva, koji je na tom mjestu bio 21 godinu, zamijenio je Vladimir Kristijan. No, Kristijan je na toj dužnosti bio manje od deset mjeseci, jer je Nadzorni odbor HBOR-a u drugoj polovici ožujka 2015. donio odluku o njegovu opozivu. Tada je, također na prijedlog Vlade, Nadzorni odbor za novog predsjednika Uprave imenovao Dušana Tomaševića i to za mandatno razdoblje od pet godina.
Kada je 2014. Kovačev otišao s čela HBOR-a, na temelju ugovora isplaćena mu je neto otpremnina od gotovo 350.000 kuna. Ukupne otpremnine stare Uprave HBOR su koštale 3,4 milijuna kuna bruto. Kovačeva je naslijedio Vladimir Kristijan, koji je s te pozicije otišao nakon svega devet mjeseci, a pokupio je otpremninu nešto veću od 300 tisuća kuna.
Ako Tomaševića opozove Nadzorni odbor prije kraja mandata na koji je imenovan ugovorom mu je zajamčeno da će u tom slučaju dobiti otpremninu u visini od 12 mjesečnih plaća, koja iznosi 40.403,69 kuna bruto. Otpremnina od 12 neto plaća za slučaj opoziva zajamčena je i članovima Uprave.
Čini se da će Hrvatska banka za obnovu i razvoj, koju su otpremnine menadžerima u protekle dvije godine ukupno stajale gotovo pet milijuna kuna, uskoro morati skupljati novac za nove otpremnine.
Tako, kada se sjetim jednog našeg bivšeg kolege, zastupnika Ivana Šukera koji je istaknuo kako je u 2014. “političkim dekretom” Vlade smijenjena uprava HBOR-a te “još četiri razine ispod toga”, sada se ustaljena praksa nastavlja i to će sve platiti porezni obveznici.
Suradnja HBOR-a s HAMAG-om i resornim Ministarstvom gospodarstva treba biti ključ budućeg djelovanja naše najvažnije financijske institucije te osigurač da HBOR neće u potpunosti poistovjetiti s komercijalnim bankama, već državna banka koja će služiti razvoju i biti dostupna poduzetnicima i u svim dijelovima Hrvatske. HBOR se mora što više približiti klijentima informiranjem, edukacijom i pružanjem savjeta.
To znači i da pruža potporu izvozu, industriji, turizmu i drugim sektorima koji čine okosnicu hrvatskog gospodarstva. U posebnom fokusu treba biti potpora malom i srednjem poduzetništvu, sektorima u teškoćama poput poljoprivrede, ali imati i ključnu ulogu u sufinanciranju EU projekata.
I to ne samo uspješnim poduzetnicima, nego i onima kod kojih je potrebno preuzeti određeni rizik – start-upi, poljoprivrednicima, poduzetnicima u privremenim poteškoćama, mladima i sl.
I zato zaključno još jednom pozivamo da se pristupi jačanju i regionalizaciji HBOR-a, profesionalizaciji uprave uz stvarnu i stručnu potporu Nadzornog odbora jer je to jedini put kojim ćemo osigurati gospodarski razvoj i stvaranje novih radnih mjesta u Hrvatskoj.