Izvor: Telegram

Kako ste uspjeli na Odboru za Ustav, poslovnik i politički sustav pomiriti u početku prilično različita stajališta zastupnika HDZ-a i SDP-a o spomen ploči HOS-a u Jasenovcu? Nagovještava li taj dogovor bolju komunikaciju među glavnim političkim čimbenicima u zemlji? Koliko je Most pripomogao da se približe i usklade stajališta HDZ-a i SDP-a?

Odbor za Ustav, Poslovnik i politički sustav ima 13 članova i ja sam kao predsjednik Odbora iz redova Mosta nezavisnih lista samo jedan član i bitno ne mogu utjecati na rezultat glasovanja. Međutim, kao predsjednik Odbora mogu utjecati i to upravo nastojim, na stvaranje takvog ozračja u Odboru koji će poticati otvorenu i tolerantnu raspravu te traženje najšireg suglasja, a ne preglasavanje. Kada je oporba tražila sazivanje sjednice u svezi spomen-ploče u Jasenovcu u roku od osam dana, a što omogućuje Poslovnik Hrvatskog sabora, sazvao sam tu sjednicu u roku i ona je održana u roku od osam dana, iako su mi u stručnim službama Sabora rekli da ne postoji praksa od ranije u kojem roku se sjednica mora održati. Javnost se više bavila pitanjem dugotrajnog, dvodnevnog zasjedanja Odbora, djelomično i iza zatvorenih vrata, ali smatram da je za Hrvatsku važnije da o osjetljivim ideološkim i političkim podjelama dođe do dogovora najvažnijih političkih opcija, nego da se te podjele produbljuju. U tom smislu treba promatrati i kompromisni prijedlog koji je dobio jednoglasnu potporu svih zastupnika. Prijelomnim smatram prijedlog koji sam iznio na sjednici Odbora da se ona, a u skladu s Poslovnikom, u određenom trenutku zatvori za javnost, kako bi članovi Odbora lakše postigli dogovor o zajednički prihvatljivim zaključcima Odbora. Iako drugoga dana nisam predsjedavao sjednicom Odbora zbog bolesti, vjerovao sam, a na temelju razgovora prethodnoga dana, da će se postići konsenzus i to smatram vrlo pozitivnom činjenicom. Prisjetite se samo kada je posljednji puta u Saboru postignut takav stupanj suglasja o jednom važnom ideološko – političkom pitanju!

Jesu li, nakon što su, zahvaljujući i Mostu, s političke scene sišli bivši predsjednici SDP-a i HDZ-a Zoran Milanović i Tomislav Karamarko, odnosi između glavnih političkih čimbenika u zemlji postali uravnoteženiji i normalniji i je li došlo do stabilizacije političkih prilika u državi?

Vjerujem da danas postoji široko suglasje u hrvatskoj javnosti da su odnosi glavnih političkih čimbenika ne samo uravnoteženiji i normalniji, nego da je i politička komunikacija postala tolerantnija, primjerenija jednoj demokratskoj državi, članici Europske unije, u kojoj politika nije ratno-huškačka, usmjerena protiv ideološkog ne-narodnog neprijatelja, već je politika natjecanje različitih ideja i programa.

Koliko je za to zaslužan i Most?

Vjerujem da Most ima zasluga za to i to prije svega jer je principjelno inzistirao na određenim političkim načelima – transparentnost, sankcioniranje sukoba interesa, politička odgovornost, politička dosljednost – a što je u konačnom dovelo po prvi puta do pada vlade i prijevremenih parlamentarnih izbora. Upravo su pad vlade i prijevremeni parlamentarni izbori doveli do resetiranja hrvatske političke scene i odlaska lidera dviju najvećih političkih stranaka, a to je otvorilo politički prostor za pojavu novih čelnika dviju najvećih stranaka i drukčije političke komunikacije.

Što će za budućnost i daljnje funkcioniranje Mosta nezavisnih lista značiti prerastanje u političku stranku? Hoće li to omogućiti efikasnije sudjelovanje Mosta u upravljanju državom? Jeste li se na taj korak odlučili i zbog skorih lokalnih izbora? Hoće li moći saborski zastupnici Mosta i dalje djelovati bez čvrste stranačke stege ili će morati poštivati odluke i naputke vodstva stranke?

Most nezavisnih lista od početka čini jednu simbiozu političke stranke i okupljanja brojnih nezavisnih pojedinca i listi iz gradova i općina. U vrlo kratkom razdoblju od godine dana Most je postao stabilna politička snaga, koja se dokazala na dvama parlamentarnim izborima kao treća nacionalna stranka po broju zastupničkih mandata, ali je i nadalje zadražala privlačnost kao politička platforma za niz novih nezavisnih opcija u gradovima i općinama. S obzirom na nacionalni značaj i ulogu Mosta u hrvatskoj vladi i Saboru, nužno je da se Most institucionalno kao prvobitno lokalna stranka transformira u nacionalnu stranku, koja će se natjecati ne samo na nacionalnim već i lokalnim, županijskim razinama.

Što se tiče zastupnika i stranačke stege mi smo u Klubu davno definirali pravo svakog zastupnika na slobodu odlučivanja o svjetonazorskim pitanjima, poštujemo i specifičnu situaciju zastupnika u pojedinim izbornim jedinicama i događa se, kao što je poznato, da pojedini zastupnici pri određenom glasovanju zadržavaju pravo da glasuju drukčije.

Kako kao predsjednik saborskog Odbora za Ustav ocjenjujete polemiku koja se razvila nakon što je ministar unutarnjih poslova Vlaho Orepić kazao kako bi bilo najbolje da svi ustavni suci podnesu ostavku. Dok se premijer Plenković distancirao od tog zahtjeva, predsjednik Sabora i šef Mosta Božo Petrov na neizravan je način podržao ministra Orepića. Kakvo je vaše stajalište o tomu, podržavate li ideju da se promijeni način izbora sudaca Ustavnog suda?

O promjeni načina izbora sudaca Ustavnog suda govori se već duže vrijeme u stručnoj i političkoj javnosti i smatram, naročito kao profesor ustavnog prava, da taj postupak treba mijenjati. S obzirom da je prije pola godine izabrano 10 od 13 sudaca, čime je za duže vrijeme zajamčeno da će Ustavni sud imati dovoljno sudaca za pravovaljano odlučivanje, smatram da je upravo sada idealni trenutak za promjenu Ustava, odnosno Ustavnog zakona o Ustavnom sudu, u dijelu koji se odnosi na izbor sudaca.

Od postojećeg modela zadržali bismo izbor putem dvotrećinske većine zastupnika u Hrvatskom saboru, jer je on položio test i doprinosi suglasju najvažnijih političkih opcija kod izbora ustavnih sudaca. Što se promjena tiče predložio bih sljedeće: Smanjenje broja sudaca na 12, dakle parni broj, kako bi pri svakom odlučivanju većina imala najmanje dva glasa više, po uzoru na njemački Savezni ustavni sud. Suci bi se birali na jedan, neponovljivi, mandat od 9 do 12 godina. Dakle, ne bi bilo mogućnosti reizbora sudaca jer to, po mojem mišljenju, umanjuje njihovu nezavisnost. Takvo rješenje, uostalom, prevladavajuće je u ustavima onih država koje imaju ustavne sudove. Potrebno je suziti krug predlagatelja i izostaviti mogućnost da osoba predlaže sama sebe. Kao mogući predlagatelji bili bi Vrhovni sud Republike Hrvatske, pravni fakulteti, Hrvatska odvjetnička komora te klubovi zastupnika u Hrvatskom saboru. Posebno važnim smatram definirati kriterije izvrsnosti pri izboru sudaca Ustavnog suda. Postojeća norma iz Ustavnog zakona o Ustavnom sudu da se za ustavnog suca može izabrati pravnik s najmanje 15 godina radnog iskustva u pravnoj struci koji se u toj struci istaknuo znanstvenim ili stručnim radom ili svojim javnim djelovanjem, odnosno osoba koja je stekla doktorat pravnih znanosti i ispunjava druge navedene uvjete

ako ima najmanje 12 godina radnog iskustva u pravnoj struci, pokazala se nedovoljno dobrom da zajamči izbor najkvalitetnijih pravnih stručnjaka. Najviše prijepora u javnosti je bilo upravo oko toga je li se neki kandidat istakao svojim stručnim radom ili javnim djelovanjem u toj mjeri da ga to čini izvrsnim za dužnost ustavnog suca. Uglavnom je pri izboru bio dovoljno ispunjavanje uvjeta od 12 ili 15 godina radnog iskustva u pravnoj struci. U tom pogledu bih predložio nekoliko poboljšanja: da se pored profesora pravnih znanosti, kod kojih je lako mjerljiv njihov znanstveni rad, za ustavne suce mogu birati samo suci najviših sudova (npr. s Vrhovnog ili Visokog upravnog suda, ali ne i suci s nižih sudova, što je do sada bio slučaj), da se mogu birati odvjetnici s najmanje 20 godina iskustva u struci, ali da Hrvatska odvjetnička komora može predložiti samo nekoliko kandidata koji se ističu po izvrsnosti. Predložio bih također da se propiše kao uvjet da se može kandidirati samo osoba koja u prethodnih pet godina nije obnašala dužnost u zakonodavnoj ili izvršnoj vlasti, kako bismo izbjegli mogućnost izbora aktivnih političara.

Nakon isticanja prijedloga kandidata trebalo bi ostaviti dovoljno vremena, barem dva mjeseca, da se javnost o njima informira, da se provedu određene provjere i da se konačno organizira javni razgovor s predloženim kandidatima na Odboru za Ustav. Na taj način bismo imali jedan transparentan postupak, koji bi u konačnom, uz promjene koje sam naveo, trebao rezultirati izborom najvrsnijih pravnih stručnjaka u Ustavni sud.

Kao predsjednik saborskog Odbora za Ustav organizirat ću tematsku raspravu o nužnim promjenama Ustava i Ustavnog zakona o Ustavnom sudu u svezi izbora sudaca Ustavnog suda u skoro vrijeme.

Upravo objavljeni transkripti razgovora upletenih u pokušaj utjecaja na suce Ustavnog suda da promjene presudu na zatvorsku kaznu za Branimira Glavaša, upućuju da su neki od sudaca možda čak i dobili pa vratili mito ili barem bili skloni primiti mito. Poznato je također da je SOA objavila, što je također svjetski presedan, da dvadesetak sudaca predstavlja opasnost po nacionalnu sigurnost. Dio sudaca javno prijateljuje pa i otvoreno podupire ljude koji su osumnjičeni za počinjenje teških kaznenih djela. Neki od vodećih ljudi Mosta otvoreno upozoravaju na opasnost od nogometne mafije te mafije koja se bavi otpadom, ali još nema niti jedne presude. Uostalom, već godinama nema pravomoćnih presuda u predmetima koji su izazvali političke i pravne ozbiljne potrese u državi.

Ustavom je zajamčena samostalnost i neovisnost sudbene vlasti, ali to naravno podrazumijeva i veliku odgovornost svih sudaca i oni moraju jako paziti da u svojem javnom ponašanju i djelovanju ne čine ništa što bi u javnosti moglo biti percipirano kao nespojivo s obnašanjem sudačke dužnosti. Smatram da bi objava SOA morala rezultirati konkretnim dokazima za tvrdnje koje su iznijete jer one sasvim izvjesno utječu na percepciju javnosti o karakteru sudbenoj vlasti. Hrvatski sabor će uskoro raspravljati o izvješću predsjednika Vrhovnog suda Republike Hrvatske i bit će to prava prilika da se progovori o stanju u sudbenoj vlasti.

U javnosti je neugodno odjeknuo dogovor Mosta i HDZ-a da će se najprije imenovati privremeni upravitelji javnih i državnih tvtki koji će onda raspisati natječaje. To se tumači nastojanjem da izborni pobjednici između sebe podijele vodeće pozicije u javnim i državnim tvrtkama?

Osobno smatram da je manje važno hoće li se na čelna mjesta u javnim i državnim tvrtkama i u nadzornim odborima imenovati osobe putem javnog natječaja ili ne, već je važno da imenovanja budu transparentna, da javnost ima sve relevantne podatke zašto se bira određena osoba, da budu poznate sve njene stručne reference i da se može na temelju toga prosuditi je li riječ o imenovanju stručne osobe koja će unaprijediti rad trvrtke ili je riječ o imenovanju osobe na temelju političkih kriterija. Mislim da se o svakom konkretnom slučaju može procijeniti koji kriterij je bio presudan. U tome je važna i nezaobilazna uloga javnih medija

Zašto više nitko u Mostu, ali ni u Vladi, ne spominje reforme, premda su one bile glavna tema prošlih izbora?

Možda se više ne spominje riječ reforma, ali to ne znači da je Most u bilo kojem smislu odustao od značajnih promjena u političkom, gospodarskom i društvenom sustavu. No, rekao bih da smo sada, u ovom parlamentarnom mandatu, svjesni činjenice da se zakoni ne donose preko noći, da je potrebno vrijeme da se oni donesu, da je često potrebno mijenjati niz propisa da biste postigli željeni učinak, da je potrebno provesti širu raspravu sa zainteresiranom javnošću. Također, očekujemo i jedan stabilan četverogodišji mandat ove vlade pa stoga nema potrebe brzati i nastojati ishitreno donositi različite zakonske promjene. Postali smo u Mostu svjesni s jedne strane ograničenja parlamentarne procedure, a s druge nužnosti traženja šire potpore za naše prijedloge.

Ali ni u jednom trenutku nismo odustali od naših temeljnih programskih ideja u reformama koje smo izvorno prezentirali javnosti, a naročito u sektorima kojima upravljamo – zaštiti okoliša (novi plan gospodarenja otpadom), pravosuđu, upravi (sveobuhvatna reforma javne uprave), unutarnjim poslovima (reforma ustroja policije).

Kao primjer navest ću vam reforme na kojima radim neposredno u Saboru. Dakle, pokrenuli smo izradu Etičkog kodeksa zastupnika, krunut ćemo u izmjene Poslovnika Hrvatskog sabora kako bismo rad Sabora učinili kvalitetnijim, u proceduri je izmjena Zakona o pravima i obvezama zastupnika kojom, između ostalog, želimo sankcionirati nedolazak zastupnika na sjednice Sabora, u proceduri je izmjena Zakona o izborima zastupnika kojom želimo ojačati sustav preferencijskog glasovanja i dati bitno veći utjecaj građanima na izbor zastupnika. A već smo izglasali izmjene zakona kojima smo smanjili povlastice zastupnika na naknadu plaće nakon isteka zastupničkog mandata. I to u svega dva mjeseca ovog parlamentarnog saziva. Treba reći na kraju, kao što je to učinio predsjednik Sabora na završteku ovog zasjedanja Sabora, da nikada ranije Hrvatski sabor nije tako intenzivno radio, bez stanke, puna dva mjeseca. A to je samo početak.