Izvor: Večernji.hr / Tea Romić

Godinu ste započeli kao dio vladajuće većine, pa preko noći, bez izbora, postali oporba, izgubili ste vlast u Metkoviću… Otkucavaju zadnji dani godine, kako gledate na 2017.?

2017. je godina kada su se stvari dodatno pomaknule, ipak je riječ o godini kada Ivica Todorić nije dobio kredit kao i prethodnih godina, kada su se otvorili arhivi pa smo gledali imena i prezimena koja su preživjela i sisteme i Vlade uvijek na dobroj poziciji. O tim stvarima se nije pričalo prije. Ova godina je i godina kada je HDZ koalirao s HNSom jer oni šute a Most previše pita. To su samo neki od primjera da su maske počele padati, i da se neke stvari sada ipak znaju. Kada pogledam samo te stvari, mislim da nakon cijele godine možemo biti ponosni. Pokazali smo da smo jedina stranka u posljednjih 26 godina za koju građani mogu biti sigurni kako će se ponašati kad nam daju svoj glas. Nismo se oglušili na kriminal, zataškavanje, nismo htjeli biti dio te klike, nemamo figu u džepu, nema nas u interesnim skupinama i lobijima… Ušli smo u vlast i pokušali nešto napraviti, a zatim izašli iz vlasti čista obraza kada smo vidjeli da je nemoguće napraviti što želimo ili da nas se tjera da ulazimo u kompromise i prljavštinu. To govori da je Most jedini koji građanima nudi sigurnost da ih neće izigrati, kad iziđu na izbore i daju nam povjerenje.

Ipak, bili ste u dvije vlade, mislite li da ste dali dovoljno rezultata?

U obje vlade smo imali otprilike tri mjeseca mogućnosti rada, nakon čega bi kretale poteškoće, jer nas se tjeralo da funkcioniramo kao sve prethodne vlade. Kad mi nismo pristali na to, jer smatramo da se politika treba voditi drugačije, tada je dolazilo do pucanja. Dosad su zbog toga HDZ i SDP gutali svoje partnere kroz godine. Ali u ta tri mjeseca koja samo imali na raspolaganja nakon ulaska u prvu, pa u drugu vladu, odradili smo puno stvari. Kao primjer ću uzeti Ministarstvo pravosuđa gdje je naš ministar Šprlje pripremio set od minimalno 20 zakonskih inicijativa. Dio smo ih predstavili prije manje od mjesec dana. One predlažu cjelovitu reformu pravosuđa, sudstvo koje je efikasnije, transparentnije, pravednije, brže. I naš ministar Dobrović je u zaštiti okoliša uspio napraviti potpuno novi plan gospodarenja otpadom, iskoordiniran sa stavom EU. U Ministarstvu uprave smo ostavili brojne projekte vezane uz efikasniju upravu, koje ćemo također uskoro predstaviti, jer sad čekaju u ladici i ništa se s tim ne želi raditi, jednako kao i sa zakonom o agencijama gdje smo konačno pokušali uvesti red u te brojne agencije i napraviti da budu učinkovitije. Da ne nabrajam  dalje, to pokazuje da smo stvarno radili. Bez obzira i na neiskustvo koje smo imali na početku, mi smo za razliku od svih drugih imali volju za mijenjati stvari. Vjerojatno bismo bili još bolji da smo odmah znali sve što znamo danas, nakon dvije godine s njima.

Vlaho Orepić je izašao iz Mosta, iz Sabora je otišao i Ivan Kovačić, trebao je i Miroslav Šimić, ali je odlazak odgodio zbog Orepića. Raspada li se Most?

Most danas ima više saborskih zastupnika nego nakon izbora 2016. godine, nema nikakve priče o bilo kakvom raspadu. Miroslav Šimić se dijelom žrtvovao za Most, jer je odlučio ostati u Saboru da bi svojim primjerom pokazao da je Most snažan, Ivan Kovačić je i dalje aktivan u Županijskoj skupštini, a bavi se i svojom profesijom. Na njegovo mjesto je došao najperspektivniji i najsposobniji mladi gradonačelnik Vrgorca Ante Pranić. Zar mislite da bi on birao Most da se Most raspada? Unatoč stalnim napadima, uspjeli smo izrasti u nacionalnu opciju i imati u dvije godine stabilno biračko tijelo od 7-8 posto s tendencijom rasta. Jedina smo opcija koja nije umrežena i koju nemaju pod kontrolom, što je dodatni jamac da ćemo rasti, jer da oni imaju svoje ljude među nama, da nas mogu ikako kontrolirati, Most bi se raspao. Nama je najvažnije međusobno povjerenje i zajednički cilj –  javni interes ispred osobnog i zato nas nikada neće slomiti, jer naše ljude ne mogu kupiti.

Orepić je tražio ostavke vas i Nikole Grmoje. Koliko je Most demokratičan, kako se donose odluke, mogu li vaši članovi napredovati ili moraju biti iz Metkovića?

Most danas ima strukturu kakvu nemaju druge stranke, mi smo i stranačka struktura platforma za nezavisne liste, načelnike i gradonačelnike. Sve stranačke odluke koje trebamo donijeti prođu stranačka tijela, i Predsjedništvo i Glavni odbor, a prije toga sjednemo i konzultiramo se sa saborskim zastupnicima i usavršavamo prijedloge koje tek tada puštamo kroz tijela. A na platformi razgovaramo i s nezavisnim gradonačelnicima i načelnicima, skupljamo prijedloge s lokalne razine i pokušavamo biti njihov glas u Saboru. Tako funkcionira Most, po meni puno demokratičnije nego HDZ ili SDP.

A napredovanje u stranci, ambicije postoje?

Nemam nikakav problem s ambicijom, posebno pozitivnom ambicijom kojom se želi poboljšati neke stvari. Ali za sve postoji vrijeme, mi smo imali unutarstranačke izbore prije 10 mjeseci, tada se svatko mogao kandidirati. Most je tu specifičan jer većina ljudi u Mostu pretpostavlja opći interes osobnom, pa čim se pojavi pokušaj da se od toga napravi otklon, struktura na to odreagira. To je lijepa specifičnost Mosta.

Krenuli ste u osnivanje lokalnih organizacije, koordinacija…?

Već neko vrijeme se bavimo svim onim što nismo uspjeli do kraja provesti u prvih godinu i pol dana jer smo svako malo bili ili na izborima, ili pokušavali formirati vladu ili sve snage usmjeravali na što kvalitetniji rad u vladi. Planiramo do kraja formirati sve lokalne i županijske organizacije odnosno koordinacije, preko toga će se birati predstavnici u Glavnom odboru, kako bi i na taj način lokalne organizacije formalno sudjelovale u svim bitnim odlukama.

Je li vam pristupio nakon posljednjih lokalnih izbora neki novi nezavisni načelnik ili gradonačelnik, razgovarate li s kime?

Razgovaramo s brojnim nezavisnima i pokušavamo im maksimalno pomoći kroz naše djelovanje u Saboru. Vjerujem da treba pomoći svakom kvalitetnom lokalnom čelniku, bio on nezavisni ili ne, jer je to jedina način promjene. Nije nam u interesu da od njih tražimo da ulaze u Most pošto-poto, da bi mi prikupljali poene. Svi oni jako dobro znaju da ćemo im pomoći bez obzira bili oni na platformi Mosta ili ne, i tako radimo posljednjih šest mjeseci od lokalnih izbora.

Istraživanja stranačkih rejtinga pokazuju da Most ima svojih stabilnih 7-8 posto potpore, no kako Most planira rasti?

Najvažnije je najprije opravdati povjerenje koje nam daje tih 7,5-8 posto, i mislim da će građani kako se budu stvari razvijale sve više uviđati sve ono dobro što predstavljamo, shvatiti da nije minus što smo sudjelovali u posljednje dvije vlade, nego ogroman plus jer smo se usudili preuzeti odgovornost, sjesti s takvima, ali ipak ostati čisti, pokušati nešto napraviti, ne prodati se, i izaći kad smo se uvjerili da nema šanse napraviti što želimo. Mislim da ćemo postupno rasti i time što ćemo dokazati da nismo populisti, nego dajemo prijedloge zakona koji su esencijalni za razvoj društva i Hrvatske, vrlo važni da ljudi ostanu u Hrvatskoj. Ne ugrožava nas rast stranaka poput Živog zida, jer svaka druga opcija koja nije uhodana u prethodnom sistemu je po meni dobra. Jedino bih volio da sve te druge strane budu jednako čiste, spremne preuzeti odgovornost i da žele nešto promijeniti na bolje.

Kažete da predlažete zakone esencijalne za razvoj društva, a vaš bivši kolega Orepić tvrdi da se previše bavite prošlošću?

Nažalost, to nije prošlost nego sadašnjost. U Hrvatskoj nije došlo do transformacije ni prijenosa vlasti kao u drugim državama, samo su se možda mrvicu promijenila imena stranaka, ali ljudi koji vode sistem su isti koji su ga vodili i u komunističkom sustavu. Zato ja to danas gledam kao jedno „frankenstein“ tijelo, baza i ljudi dolje su jedno, na to je tijelo samo stavljena druga glava koja njime upravlja, a ta glava je ostala ona ista iz bivšeg sustava. Ako te stvari ne raščistite, ne možete garantirati da će se nešto u budućnosti poboljšati, jer povijest je učiteljica života. Uzmimo primjer jednoga Davora Božinovića koji je danas ministar unutarnjih poslova, prije toga je bio predstojnik ureda Andreja Plenkovića, prije toga je bio ministar obrane, prije toga predstojnik ureda Stipe Mesića, a karijeru je počeo 1987. godine kao savjetnik u Republičkom sekretarijatu za narodnu obranu. Toga moramo biti svjesni, jer ako niste, teško možete procijenjivati što će se događati u budućnosti. Zato to nije bavljenje prošlošću, nego sadašnjošću. Most se konačno želi okrenuti budućnosti, ali želimo i čiste račune koji očito nekima ne odgovaraju. Razumljivo mi je da to naše nastojanje smeta Vladimiru Šeksu ili Davoru Božinoviću, ali ne mogu shvatiti zašto to smeta Vlahi Orepiću.

Premijer Plenković tvrdi da će 2018. biti godina reformi. Surađivali ste, vjerujete li da ima snagu provesti potrebne reforme?

Vlada koja je u lipnju napravljena političkom trgovinom je toliko slaba da im je problem održati kvorum ako glasovanje traje malo duže, jer moraju ljudi otići na WC. Vlada koja je svaki put kad se pojavi u sabornici sve skuplja, nema šanse da će provesti reforme jer su ti ljudi tamo došli da bi sačuvali svoje pozicije i utržili ono što mogu u iduće tri godine. Teško mi je vjerovati da će si oni rezati noge da bi proveli reforme koje su možda neugodne u početku, a jedine jamče budućnost Hrvatskoj. To su pokazali i do sad. Da su oni imali iskrenu namjeru provesti reforme, ne bi se onda Most isključivao iz Vlade, ne bi se radila sramotna trgovina za novu većinu, nego bi se posao napravio. Tim potezom su pokazali da im je jedino stalo do toga da sačuvaju sistem koji je postojao posljednjih 26 godina, a to je sistem bez reformi.

Vjerujete li da će Vlada opstati do kraja mandata?

Upravo zbog toga što su nastali iz osobnog interesa, a ne općeg, oni će se održavati jer znaju da su politički mrtvaci čim dođu novi izbori. Neće se dogoditi niti jedna odluka kojom bi riskirali da se sruše i postanu politička povijest.

Ovu godinu obilježila je kriza u Agrokoru, kao dio Vlade podržali ste donošenje lex Agrokora. Vjerujete li i danas da je to dobio dobar potez?

Tepih ispod kojeg su se gurali Ivica Todorić, silni državni krediti i politički utjecaji, smo podigli i otkrili mi. Baš zbog potencijalnog sloma gospodarstva smo i inzistirali na otvaranju te teme, a kad smo vidjeli da opet žele sve pod tepih, odlučili smo se na moje dizanje kaznene prijave.  Htjeli smo sačuvati gospodarstvo i male proizvođače, i zato smo inzistirali na uključivanju države u procese, kako bi konačno raščistili te odnose i postavili zdrave i čiste temelje gospodarstva. Međutim, ako je s vama u Vladi netko tko nema cijenu i kome je jedan od glavnih fokusa razotkrivanje kriminala i fair play, onda takve mijenjate onima s cijenom.  Od našeg izlaska iz Vlade mi nažalost nemamo sve informacije što se točno događa s Agrokorom, upozoravamo na netransparentnost cijelog procesa, i zato imamo bojazan kako će cijela priča završiti.  Što će se s time dogoditi, hoće li tužbe dobavljača i kreditora krenuti i uspjeti, to treba pitati kreatore takvog načina kreditiranja, a to su premijer Andrej Plenković i potpredsjednica Vlade Martina Dalić.

Kad već spominjete kreatore, je li vama čudno da se do danas nije dogovorili na pitanje tko je točno pisao lex Agrokor. Vi ste tada bili u Vladi, znate vi tko ga je pisao?

Na to pitanje neka odgovore potpredsjednica i predsjednik Vlade, ali naravno da je smiješna situacija u kojoj jedan predsjednik Vlade ne želi 7-8 mjeseci odgovoriti na pitanje tko je pisao zakon. To je ona netransparentnost protiv koje se borimo i zato nismo željeli popustiti i zato je prekinuta suradnja s Mostom, jer smo htjeli čiste račune i čist odnos.

Godinu dana je prošlo od presice premijera na kojoj je najavio da će vratiti Inu u ruke države, no od tada se nije ništa dogodilo?

Naravno da se ništa nije dogodilo kad se u međuvremenu otkrilo da zapravo premijeru  i njemu sličnima u interesu nije bila kupovina Ine, nego prodaja HEP-a. Prigrlili smo ideju povratka Ine u hrvatske ruke jer upravlja strateškim nacionalnim resursima i čini dio energetske budućnosti RH, pa treba biti u većinskom vlasništvu države da država može donositi ključne odluke, a ne neka strana tvrtka. Mi smo ih i poticali da konačno pokrenu taj proces, dali im svoj prijedlog koji su izradili stručnjaci, no nisu reagirali. Prošla je godina i ništa se nije dogodilo što samo ide u prilog tezi da su zapravo htjeli prodati HEP. To se vidi i po zadnjim zakonima koje su donosili, kojima se omogućava da HEP ode na tržište. Sramotno je da je politika ikad željela prodavati sve važne tvrtke koje upravljaju strateškim resursima ili infrastrukturom i donose dobit, umjesto da na tržište šalje sve one koji državi ne trebaju i posluju s minusom.

A što mislite da ruski Rosnjeft preuzmu Inu?

Hrvatska neodgodivo mora donijeti  nacionalnu strategiju razvoja pa tako i energetskog sektora do 2030. s projekcijama do 2050., a nakon toga i temeljem takve strategije možemo odabrati tko je dobar potencijalni partner za RH. Važna je sigurnost opskrbe i što manja ovisnost o uvoznim energentima.

Na dan smrti Slobodana Praljka, nakon izvanredne sjednice Predsjedništva Sabora najavljeno je sazivanje tematske sjednice o odnosu prema Hrvatima u BIH, koju vi već neko vrijeme tražite. Što bi se trebalo postići tom sjednicom?

Smatram da nam ta sjednica treba kako bi došli do jedinstvene strategije odnosa RH prema Hrvatima izvan RH, posebice prema Hrvatima u BiH. Ako se analizira vanjsko-političko djelovanje Hrvatske u posljednjih 26 godina, onda se vidi da postoje ogromne oscijalcije ovisno o tome tko je na vlasti, bez jasnoga cilja i strategije. Zato želim da nakon te tematske sjednice nemamo neke opće ciljeve, nego da donesemo konkretne, usuglašene mjere kojima ćemo pomoći Hrvatima van naših granica. Hrvatska tako zbog strateškog interesa, a i kao supotpisnica Daytonskog sporazuma, treba puno čvršće stajati uz Hrvate u BiH, treba omogućiti izmjenu izbornog zakona po kojem će Hrvati kao konstitutivan narod birati svoje predstavnike u vlasti, što trenutno nije slučaj, trebali bi pomoći ulaganje u BiH i odrediti ciljeve što je najpotrebnije u gospodarskom smislu, što u kulturnom, društvenom, političkom smislu da bi Hrvati ostali živjeti u BiH.

Što vidite kao ključne izazove 2018. godine?

Najveći izazov je svakako nastaviti borbu, ne odustati i uvjeriti ljude u Hrvatskoj da ima nade i da može pošteno, transparentno, bez krađe i osobnih interesa. A sve što se pokazalo problematičnim u zadnjih 26 godina, s obzirom da smo ostali na istom mjestu, bit će i izazovi u novoj godini. Od toga da naši poduzetnici nisu u ravnopravnom položaju s drugima u EU zbog glomazne birokracije, nekonkurentnosti koje imaju zbog silnih zakonskih i administrativnih prepreka, preko gospodarskih mjera koje su nužne u energetici, što smo pokazali našim prijedlogom Zakona o mikrosolarima, do svih drugih mjera koje trebaju činiti naše srednje ili male poduzetnike konkurentnijima. Država treba treba pojačati transparentnost djelovanja kroz efikasnije pravosuđe, i kroz sve druge inicijative poput reforme javne uprave koju ćemo ubrzo predstaviti. Sve to i dalje čeka Hrvatsku. To što Hrvatska živi mrvicu bolje nego je živjela od 2009. do 2014.  je na žalost više potaknuto vanjskom situacijom, vanjskim gospodarskim tržištem, nego našim radom. I to je problem, jer kad dođe 7 mršavih godina, bit će nam strahovito teže pokrenuti stvari nego u ovom trentku.

Dakle vrijeme je za akciju?

Upravo tako.