IZVOR: Dnevno / Iva Međugorac

Jedan od najaktivnijih saborskih zastupnika, Mostov glavni strateg Nikola Grmoja, uz Božu Petrova i Miru Bulja najprepoznatljiviji je član ove stranke, koja je za predsjedničke izbore dala potporu Miroslavu Škori. Osebujni Grmoja otkriva kako je do toga došlo, je li posrijedi ujedinjenje desnice, što misli o premijeru Plenkoviću…

Kako je došlo do toga da je nedavno Most podržao Miroslava Škoru kao kandidata na predsjedničkim izborima?

– Procjena je da gospodin Škoro ima ozbiljne izglede pobijediti u predsjedničkoj utrci, a da bi u tome uloga Mosta mogla biti ključna i ta opcija je na kraju prevagnula. Mi smo pratili njegove početne istupe, vidjeli da je podržao referendumske inicijative za promjenu izbornog sustava, da se zalaže za proglašenje isključivog gospodarskog pojasa na Jadranskom moru, da traži zaštitu ključnih nacionalnih interesa i resursa. To je očigledno bilo ono što je i njega privuklo Mostu pa su se kontakti dogodili spontano. Nakon početnih kontakata morali smo odlučiti hoćemo li nastaviti s vlastitim kandidatom ili podržati gospodina Škoru. Sve ostalo znate.

Od kada ste podržali Škoru počelo se govoriti o ujedinjenju Mosta i Hrvatskih suverenista kao o novoj, konzervativnoj političkoj platformi. Koliko ima istine u tome?

– To mi djeluje kao jedna podmetnuta priča sa zločestom namjerom. Želi se reći da nama i drugim političkim akterima koje spominjete nisu bitni predsjednički izbori, nego se pripremamo za parlamentarne. Političko iskustvo mi govori da takve konstrukcije dolaze iz protivničkih tabora i da su pomno puštene da odvrate birače od izlaska na predsjedničke izbore.

Već sam naviknuo na takve manipulacije pa želim jasno reći kako je Most isključivo dao podršku gospodinu Škori kao predsjedničkom kandidatu. Smatramo da je predsjednička funkcija važna, a ovi su predsjednički izbori ključni za budućnost Hrvatske. I očekujemo da će gospodin Škoro, unatoč ovakvim podmetanjima, izaći kao pobjednik i postati sljedeći predsjednik Republike Hrvatske.

Osim predsjedničkih, nisu daleko niti parlamentarni izbori. Pripremate li se već za njih?

– Nitko ne smije živjeti u prošlosti ili od stare slave. Analizirali smo rezultate nedavnih europskih izbora, naravno da nismo zadovoljni i kao politički tajnik stranke preuzeo sam odgovornost. Kod nas nema labudova ili pingvina koje možemo kriviti. Izvukli smo i pouku. Vidjeli smo da birači žele čuti kristalno jasne poruke i kandidate za koje vjeruju da će obećano i izvršiti. To je nešto o čemu vodimo računa u svakodnevnom radu i vjerujem da će svima o Mostu sve biti jasno do parlamentarnih izbora. Predstoji nam i izborni i programski sabor stranke na kojem ćemo izabrati članove stranačkih tijela. Dotad ćemo predstaviti i pojačanja pa sam uvjeren da će građani prepoznati Most kao ozbiljnu i etabliranu političku opciju s jasnim politikama koje možemo ostvariti.

Jedan ste od najaktivnijih saborskih zastupnika. Jeste li zadovoljni svojim mandatom u Saboru?

– Imam toliko tužbi da će mi u zgradi suda morati dodijeliti vlastiti pretinac za poštu! Ali tko nije spreman izložiti se osobno i riskirati nema što raditi u politici. Takvih političara koji kalkuliraju, ne izlažu se i pomalo „dižu“ plaću bez rada i odgovornosti imamo već i previše. Zadovoljan sam mandatom koliko mogu biti. Nastojim raditi u korist naših građana, a kad vidim da se prijedlozi Mosta redom odbijaju bez razmatranja to mi teško pada i često reagiram burno. Ali bilo je dobrih trenutaka na koje sam ponosan. Posebno kad smo napustili fotelje da pokažemo kako korupciju, sukob interesa i klijentelizam nećemo podržati. U takvim situacijama pokaže se tko su vam pravi prijatelji, tko su vam saveznici, a vidite i one druge koji s lakoćom preokrenu kaput. To je za svakog političara neprocjenjivo iskustvo.

Kako komentirate Vladu premijera Plenkovića kojeg ste prozivali zbog veleizdajničke politike, zbog čega ste se skoro i fizički sukobili?

– Politika Andreja Plenkovića i njegovih pouzdanika je prozirna. On je od one vrste političara kakvih smo se u Hrvatskoj nagledali kroz povijest, a koji postupaju po onoj dobroj narodnoj „veži konja gdje ti Gazda kaže“. Gazda sad očigledno sjedi u Bruxellesu i hrvatska vlada ponaša se kao obični izvršitelj naloga koji od tamo dolaze. Zbog toga Hrvatska kontinuirano ulijeće u međunarodne aranžmane bez pravih analiza i javne rasprave, a putem kojih nam se otkida komadić po komadić suvereniteta. Što se tiče incidenta u sabornici kad je Plenković krenuo na mene, želim samo reći da ja nisam spomenuo riječ veleizdaja, nego se Plenković sam u tome prepoznao.

Zbog čega je važna Mostova inicijativa Vodu u Ustav?

– Inicijativom „Vodu u Ustav“ želimo da građani dobiju jednu sigurnost da pitka voda, taj dragocjeni resurs, neće postati predmet trgovine, privatizacije, mešetarenja. Toliko puta smo tome svjedočili gdje su hrvatske vlade i političke stranke ispod stola prodavale „obiteljsko srebro“. Prodali smo telekomunikacije, a javnost nije vidjela ugovore. Prodali smo naftnu kompaniju, taj je slučaj predmet kaznenog postupka. Trebam li još uopće nabrajati!? E, pa vodu ne damo!

Kako komentirate Pupovčevu usporedbe Hrvatske s NDH, a potom i ucjenama oko ostanka u Vladi?

– Taj cirkus s Pupovcem trajao je nekoliko tjedana da bi se iz svega izrodilo jedno veliko ništa. To sam otprilike i predvidio, ali kad god vidim neku takvu dramu u vladajućoj koaliciji uvijek se pitam s čime se sad iza zatvorenih vrata trguje. Premijer je sebi dopustio da bude talac Pupovčevih ucjena, a Pupovac iskusno „muze“. A što se tiče Pupovčeve usporedbe Hrvatske s NDH dovoljno je reći da je to javno izgovorio u zgradi Hrvatskog sabora kao zastupnik vladajuće većine. To se može samo u demokratskoj državi.

Nedavno ste na svojem Facebook profilu kritizirali istup poduzetnika Emila Tedeschija. Imate li vi saznanja o njegovom prvom milijunu?

– Kako Tedeschija nije sram onako lamentirati da su ljudi u Hrvatskoj zatucani i neuki, a već dvadeset godina nije objasnio otkud mu prvi milijun. Ja sam samo ponovio to pitanje koje postavljaju drugi. A sve djeluje kao da su se opet okupili „Peppermint boys“, pa bi oni sad malo docirali svisoka. Gospoda poput Tedeschija, othranjeni zlatnom žlicom, trebali bi malo sagledati stvari izvan svog uskog kruga. Nije svatko poput njih imao priliku putovati po svijetu. Neki nisu imali novaca za putovanja jer su morali hraniti svoju obitelj. A svi ti ljudi nisu imali takve prilike baš da bi je dobio neki Tedeschi. Naš Mostovac Miro Bulj je prije više od deset godina podigao kaznenu prijavu protiv Tedeschog zbog zadržavanja novca Grada Sinja namijenjenog za kupnju oružja, ali institucije i danas šute.

Djelite li mišljenje djela javnosti da je dio hrvatskih tajkuna stasao pod okriljem Udbe?

– Dobro se sjećam događaja iz 2017., dana kada je pukla Vlada Mosta i HDZ-a. Pritisak da odustanemo od otvaranja arhiva bio je ogroman. Na sve načine pokušavali su otezati s time. Prije sjednice Vlade, rano ujutro, sjedio sam u kabinetu ministrice kulture Nine Obuljen. Gađala me mobitelom jer nisam htio prihvatiti Vladine amandmane na Mostov prijedlog Zakona o arhivima. Sljedeći tjedan Sabor je krenuo s radom u ponedjeljak, a Božo Petrov podnio je ostavku tek nakon što je provedena rasprava i kad je usvojen Mostov Zakon o arhivima.

Sjećam se kako je još prije toga Andro Krstulović Opara, aktualni gradonačelnik Splita, a tada šef saborskog Odbora za kulturu, tražio da za Zakon o arhivima pribavimo mišljenja od četiri državna tijela. Na brzinu smo organizirali okrugli stol da pribavimo mišljenja svih zainteresiranih. Nakon toga Vlada je otezala s davanjem svog mišljenja na zakon, dok Petrov nije zaprijetio da će zakon staviti na raspravu s ili bez Vladinog mišljenja. Ukratko, sve se činilo da se taj zakon ne donese.

Tek danas, kad odvrtim film unatrag, vidim koliko je ljudi u Hrvatskoj imalo interes da arhivi UDBA-e ostanu zatvoreni. Međutim, Most je inzistirao na otvaranju arhiva i uspjeli smo u tome. Vjerujem da mnogi, kako ih vi zovete „tajkuni“, zbog toga nisu sretni. Sada je pravo pitanje ima li u Hrvatskoj snage da se naša povijesna znanost prihvati posla proučavanja tog gradiva iz propale Jugoslavije. Imamo li snage suočiti se s pravom poviješću i povijesnim činjenicama. Zasad postoje tek neki parcijalni uratci, više ili manje korisni i objektivni.

Što kažete na današnji SDP? Jesu li realne priče o velikoj koaliciji?

– Ne želim govoriti o situaciji u drugim strankama. Mislim da svatko treba pomesti pred svojim pragom i baviti se svojom strankom, a ne drugima. Što se tiče velike koalicije HDZ-a i SDP-a, teško je predvidjeti. Mislim da takva mogućnost postoji. Ali pravo je pitanje što bi od države ostalo nakon „velike koalicije“, bojim se samo spaljena zemlja, a takva vladavina bi bila „bal vampira“.

Kakvo je danas stanje na političkoj sceni u vašem Metkoviću?

– Metkovićem upravlja koalicija lokalnog HDZ-a i Stipe Gabrića Jambe. Nažalost, gradonačelnik Dalibor Milan je klasični karijerist koji nema stav o ničemu, a ja ga volim nazivati Dado Istanbulski jer se lokalna zajednica žena HDZ-a usprotivila ratifikaciji Istanbuske konvencije a on se kako ne bi imao problema u stranci brže bolje požurio podržati konvenciju, iako ga nitko nije pitao za mišljenje niti je o njoj trebao odlučivati. Osim toga, pod velikim je utjecajem starog predsjednika HDZ-a Metkovića Nikole Oršulića i koalicijskog partnera Jambe, a najviše ih brine kako podijeliti gradske poslove i lovu iz proračuna.

Vladajuće ste kritizirali zbog Agrokora. Kako danas gledate na stanje u toj korporaciji, šta se postiglo famoznim lex Agrokorom?

– Vrijeme će sve pokazati. Nakon izlaska Mosta iz Vlade ugovoren je „roll up“ kredit. Kreditori iz tog kredita postali su vlasnici kompanije. Time su preuzeli su rizik i odgovornost za njezino buduće poslovanje.

Puno ste toga u javnosti rekli o Vladimiru Šeksu. Koja je po vama tajna njegove političke dugovječnosti?

– Ma nije tu samo Šeks. Ima još kandidata za proučavanje poput Bude Lončara ili Jože Manolića. Prepustit ću neka vaši čitatelji procjene koje tajne njih povezuju.

Kako komentirate Plenkovićeve protukandidate za čelo HDZ-a, Stiera i Kovača?

– Kroz praktično iskustvo naučili smo da hokejaške zamjene na čelu HDZ-a ne znače i ne mijenjaju ništa. A mene pa ni Most ne zanima tko je na čelu HDZ-a niti bi bilo korektno komentirati unutarnje stvari druge stranke.

Čime se bavite kad se ne bavite politikom?

– Od politike nema bježanja. Politika nije zanimanje, to je poziv i život. Čak i kad sam kod kuće volim znati što se događa, biti informiran, čuti što drugi ljudi misle, govore, pišu. Nikad nisam potpuno isključen.