Godinu dana nakon preuzimanja glavnog grada Republike Hrvatske, stigli su prvi konkretni rezultati možemovske vrtićke politike iz kojih smo saznali sljedeće:
Nova vlast zasad nije osigurala nijedno dodatno vrtićko mjesto u gradu Zagrebu. Ali, samo što nije. 
Nikakav problem, sigurno će poslodavci biti puni razumijevanja kada im roditelji na jesen dovedu prvih par mjeseci sa sobom djecu na posao.
Možda i njih zaposle.
Tijekom 2022. izgradit će se četiri nova dječja vrtića – Kašina, Odranski Obrež, Žitnjak i Ivanja Reka, obećavali su Tomašević i Korlaet krajem prošle i početkom ove godine. Danijela Dolenec priču je danas svela na možda jedan novi vrtić u 2022. godini. No tko se još sjeća obećanja s medenog mjeseca preuzimanja vlasti.
Možemo nije omogućilo poštivanje državnog pedagoškog standarda, ali će možda omogućiti njegovo srozavanje s obzirom na povećan broj zahtjeva za upis i nedostatak potrebnih kapaciteta.
To će se rješavati u žalbenom roku.
Mjera roditelj odgojitelj, prema tumačenju Možemo, nije ostvarila demografski cilj, ali se nekim čudom broj zahtjeva za upis u vrtić djece jasličke dobi značajno povećao.
Osamstotinjak roditelja koji su se dosad bili primorani snalaziti na razne načine, plaćajući značajno skuplje privatne vrtiće ili dadilje jer njihova djeca nisu bila primljena u gradske, slobodni su to činiti i dalje, premda su poslali zahtjev za upisom u gradski vrtić jer to očito ne mogu. Naime oni su, što se tiče ove gradske vlasti, „zbrinuti“. Tko im je kriv što su pokazali da se mogu sami snaći.
Možemo, logično, prepoznaje ljude koji mogu.
Da je odluka aktualne gradske vlasti o ukidanju mjere roditelj odgojitelj doista stupila na snagu ove godine, broju od 1770 djece potencijalno bi se pridružilo još trostruko toliko djece koja bi izašla iz mjere roditelj odgojitelj. To zapravo znači da bi gotovo SVA djeca koja su ove godine ipak upisana možda ostala bez svojih mjesta jer je ove godine upisano 5768 djece, a 5423 u ranoj predškolskoj dobi obuhvaćeno je mjerom roditelj odgojitelj. Možemo dakle može dignuti spomenik Visokom upravnom sudu jer je suspendirao njihovu odluku. Da se to nije dogodilo, ne samo da bi doživjeli neviđenu blamažu, nego i ulične prosvjede.
Je li to ozbiljna gradska vlast koja promišlja i prihvaća posljedice svojih odluka ili skupina amatera koja eksperimentira životima građana grada Zagreba?
Bodovne rang liste i dalje nisu uvedene pa nemamo pojma tko je i na temelju kojih kriterija dobio mjesto u vrtiću, što je zahtijevalo minimalan trud. Ali zar nam doista trebaju transparentni kriteriji u gradu u kojem su na upravljačka mjesta gradskih poduzeća zasjeli stari SDP-ovi kadrovi, od Gradskih groblja, Čistoće pa sve do uprave Holdinga, što gradonačelnik, uzgred, naziva „novim modelom upravljanja“?
Ako mislite da je ovaj osvrt previše kritičan prema „novom modelu upravljanja“ jer za promjene treba vremena, neke od njih nakon godine dana jasno su vidljive. U tom smislu moje pisanje nikako nije potaknuto činjenicom da je Čistoća, i to ne po prvi put, preskočila odvoz smeća u našoj ulici zbog čega su vrećice iz prepunjenih kanti rasparane, što od grabežljivih vrana koje sve češće operiraju kvartom zbog otvorenog švedskog stola koji im se nudi, što od siromašnih građana u potrazi za sirovinama. Smeće je prosuto po cesti, a temperature rastu.
Doista, dokle Možemo ovako?