Euro, rekordni profiti bankarskog sektora i porez na ekstraprofit
Unatoč rekordnoj dobiti koju ostvaruju, poslovne banke su ponovno najavile povećanja svojih naknada. Rekordna dobit bankarskog sektora posebno je zanimljiva tema zbog toga što tu rekordnu dobit omogućava upravo novac, odnosno kamate koje poslovnim bankama plaća Hrvatska narodna banka, koja je u isključivom vlasništvu Republike Hrvatske, odnosno riječ je o javnom novcu. 2023. godine je HNB bankama platio 479 milijuna eura, a posljedično je neto dobit bankarskog sektora povećana na 1,36 milijardi eura, što je čak 91,2 posto više nego u 2022. godini. Kako je gotovo 90% bankarskog sektora u Hrvatskoj u inozemnom vlasništvu, to je značilo i rekordne isplate dividendi inozemnim dioničarima. 2024. godine HNB je bankama platio dodatnih 532 milijuna eura, dok je za ovu godinu guverner HNB-a najavio novi trošak od oko 500 milijuna eura. S druge strane, prije uvođenja eura ovih isplata nije bilo i 2022. godine je HNB bankama platio okruglih 0 eura. Drugim riječima, ove su isplate kamata i bujanje dobiti bankarskog sektora koje je financirano državnim novcem neplanirana štetna posljedica uvođenja eura i HNB-ovog gubitka monetarnog suvereniteta jer HNB ove kamate mora plaćati bankama prema odluci Europske središnje banke. Od uvođenja eura HNB bankama svake godine plaća iznose od oko pola milijarde eura s ciljem borbe protiv inflacije, a koliko je ta borba bila uspješna i koliko je ovaj trošak opravdan najbolje potvrđuje to da je Hrvatska u siječnju ove godine imala najveću inflaciju u cijeloj eurozoni.
Devet od dvadeset zemalja eurozone uvelo je dodatan porez na dobit bankarskog sektora upravo s ciljem da se državni novac koji poslovnim bankama plaća središnja banka preusmjeri u državni proračun. Vlada Republike Hrvatske to odbija učiniti, jednako kako odbija hrvatskim građanima pružiti smisleno objašnjenje zašto pasivno promatra velike troškove koje ima HNB, a samim time i naš državni proračun. Po uzoru na susjednu Sloveniju, predlažemo privremeni dodatan porez na dobit u iznosu od 0,2% ukupne imovine bankarskog sektora, što je iznos od oko 170 milijuna eura godišnje. Taj se novac može iskoristiti za snižavanje cijena energije, što bi predstavljalo nastavak mjera koje su se počele provoditi za vrijeme pandemije i energetske krize, čime bi se izravno djelovalo na smanjenje povišenih stopa inflacije, kao i pomoglo velikom broju hrvatskih građana i poduzeća. Alternativno, tim se novcem može smanjiti javni dug. Iz vladajuće stranke se brane kako su oni pokušali umanjiti dobit poslovnih banaka izdavanjem obveznica i trezorskih zapisa za građane, ali propuštaju reći da je utjecaj tih mjera bio vrlo slab, manji od dodatnih iznosa kamata koje država tim istim bankama plaća kada se kod njih zadužuje. Stoga je jedino rješenje ovog problema privremeno dodatno oporezivanje rekordne dobiti poslovnih banaka, koje može biti blaže ili strože ovisno o tome hoće li banke pokušati, na primjer, dodatno povećati naknade kao odgovor na novi porez, s time da država može regulirati i iznose tih naknada.
1.1.2023. godine Republika Hrvatska uvela je euro kao svoju službenu nacionalnu valutu. Formalno uvođenje eura posljedica je dugogodišnjeg nastojanja hrvatske politike (različitih Vlada) i Hrvatske narodne banke da se hrvatska kuna zamijeni eurom, a kao glavni argument za uvođenje eura navodilo se da su stručne i znanstvene analize pokazale da je hrvatskom gospodarstvu, ukupno govoreći, bolje s eurom nego s kunom. I dok neki od argumenata u korist uvođenja eura zasigurno stoje – manji transakcijski troškovi u poslovanju sa zemljama eurozone zbog nestanka potrebe da se jedna valuta mijenja za drugu (mjenjački troškovi) i uklanjanje (iako ograničenog) valutnog rizika, zanimljivo je da se neke od ključnih promjena koje su posljedica uvođenja eura nisu spominjale prije njegovog uvođenja. Tako je, primjerice, na službenoj stranici euro.hr, u pozadini koje stoje Vlada Republike Hrvatske, Hrvatska narodna banka (HNB), Ministarstvo financija i Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja, jasno i nedvosmisleno navedeno da će euro negativno utjecati na poslovanje poslovnih banaka koje posluju u Hrvatskoj zbog gubitka prihoda od konverzije valuta. Taj je tekst objavljen u srpnju 2022. godine, a slične se konstatacije prije uvođenja eura mogu pronaći i na brojnim drugim mjestima.
Stoga je iznenađujuće da je uvođenje eura imalo snažan pozitivan utjecaj na poslovanje poslovnih banaka, potpuno suprotno službenom stavu Vlade i HNB-a. Konkretno, 2023. godine je neto dobit poslovnih banaka iznosila 1,36 milijardi eura, što je za 647,2 milijuna eura ili 91,2 posto više nego u 2022. godini. Primjerice, neto dobit Zagrebačke banke iznosila je 450,4 milijuna eura, što je povećanje za 89,4 posto u odnosu na 2022. godinu. Privredna banka Zagreb ostvarila je neto dobit od 314,1 milijun eura (66 posto više na godišnjoj razini), Raiffeisen banka 96 milijuna eura (159 posto više u odnosu na 2022. godinu), i tako dalje. Ključno je napomenuti da glavni uzrok ovog izrazito visokog porasta dobiti nije poboljšanje redovnog poslovanja poslovnih banaka, iako je i ono dalo svoj doprinos. Ovaj porast dobiti velikom većinom nije posljedica rasta prihoda od redovnog poslovanja s građanima i poduzećima, već rasta prihoda od kamata koje je poslovnim bankama isplatio (i još uvijek svakodnevno isplaćuje) HNB. Tako je 2023. godine HNB poslovnim bankama isplatio ukupno 478,9 milijuna eura, dok je u 2022. godini, odnosno prije uvođenja eura, ovaj iznos bio okruglih 0 eura. Isplate su se nastavile i u 2024. godini i iznosile su dodatnih 532,2 milijuna eura (podaci o neto dobiti banaka za cijelu godinu još nisu objavljeni, ali je profitabilnost bankarskog sektora mjerena prinosom na kapital bila još veća nego 2023. godine), a guverner HNB-a najavio je da će 2025. godine isplate iznositi dodatnih otprilike 500 milijuna eura. Što se dogodilo i zašto HNB (država) bankama plaća ove kamate?
Definicija problema
Uvođenje eura znači da monetarnu politiku u Hrvatskoj dominantno više ne vodi Hrvatska narodna banka, nego Europska središnja banka (ESB). Suočen s rastućim stopama inflacije kojima smo svjedočili i u Hrvatskoj, ESB je odlučio povećati svoje ključne kamatne stope. Osnovna je ideja iza povećanja ključnih kamatnih stopa koje određuje ESB da se taj porast kamatnih stopa prelijeva i na rast kamatnih stopa na kredite koje poslovne banke daju građanima i poduzećima, kao i na rast kamatnih stopa na depozite koje građani i poduzeća drže kod poslovnih banaka. Poskupljenje kredita u obliku većih kamatnih stopa znači da će manje građana uzimati kredite, što smanjuje kreditno financiranu potrošnju u gospodarstvu i pomaže u smanjivanju inflacije. Ako se manje troši, manja je potražnja za proizvodima i uslugama, a ideja je da će poduzeća manje povećavati cijene ako im prodaja padne, slično kako će cijene rasti više ako se kupuje, odnosno troši i potražuje puno. Slično vrijedi i kod kredita s promjenjivim kamatnim stopama – povećanje ključnih kamatnih stopa se postepeno prelijeva i na veće rate kredita potrošačima i poduzećima koja plaćaju promjenjive kamatne stope na kredite podignute u prošlosti. Tako će, primjerice, neki potrošači suočeni s većim ratama kredita trošiti manje nego prije, čime se smanjuje pritisak na rast cijena, odnosno smanjuje se inflacija. Nadalje, veće kamatne stope na štednju u poslovnim bankama potiču štednju i destimuliraju potrošnju, što također pomaže u zauzdavanju inflacije[1].
Nažalost, ovaj mehanizam borbe protiv inflacije je u hrvatskom gospodarstvu bio poprilično neučinkovit, ali je istovremeno imao vrlo visoku cijenu, a cijena je upravo tih 478,9 milijuna eura koje je HNB 2023. godine isplatio poslovnim bankama, odnosno više od milijardu eura na razini 2023. i 2024. godine i najavljenih oko 1,5 milijardi eura na razini 2023., 2024. i 2025. godine. Ove kamate HNB plaća poslovnim bankama na novac koji poslovne banke drže na svojim računima kod HNB-a. Prema podacima HNB-a, banke su 2023. godine na računima kod HNB-a držale prosječno oko 14 milijardi eura na koje im je HNB odlukama ESB-a bio primoran plaćati kamatu. Te su se isplate nastavile i u 2024. godini, a nastavit će se i u budućnosti. Primjerice, trenutačna je godišnja kamatna stopa koju HNB plaća poslovnim bankama 3,0%.
Ovi kamatni rashodi HNB-a predstavljaju izravan gubitak za državni proračun. Konkretno, 20% dobiti HNB-a raspoređuje se u opće pričuve HNB-a (koje predstavljaju imovinu Republike Hrvatske), a 80% se uplaćuje u državni proračun. Svaki euro plaćen poslovnim bankama stoga znači i 80 centi manje u državnom proračunu te 20 centi manje u općim pričuvama HNB-a. Ponovno je važno naglasiti da prije uvođenja eura i prije gubitka monetarnog suvereniteta HNB nije plaćao bankama ove kamate, iako su i tada iznosi koje su banke držale na računima kod HNB-a bili visoki. Da Hrvatska nije uvela euro, HNB je mogao postići isti ishod (povećanje kamatnih stopa u bankama) bez plaćanja tolikih iznosa kamata poslovnim bankama, a to se moglo postići povećanjem stope obvezne pričuve. Povećanje stope obvezne pričuve dovelo bi do toga poslovne banke moraju prebaciti spomenuti novac (takozvane viškove likvidnosti) s računa kod HNB-a na kojem im se plaća kamata na račun na kojem se ne plaća kamata, što bi smanjilo HNB-ove rashode, povećalo dobit HNB-a i povećalo prihode državnog proračuna.
Zanimljivo je da je HNB radi ulaska u eurozonu bio primoran značajno smanjiti stopu obvezne pričuve i ukinuti minimalno potrebna devizna potraživanja, što je dovelo približno do udvostručenja iznosa novca na koji HNB bankama mora plaćati kamate. Kako se obje mjere smatraju ekspanzivnom monetarnom politikom, to znači da je HNB 2022. godine, kada je stopa inflacije iznosila preko 10% (najveća inflacija u Hrvatskoj u 21. stoljeću), zbog ulaska u eurozonu bio primoran napraviti vrlo veliku monetarnu ekspanziju, potpuno suprotno svom zakonskom cilju održavanja stabilnosti cijena. Također je zanimljivo i da se guverner HNB-a nakon spomenutog (prisilnog) smanjenja stope obvezne pričuve u Upravnom vijeću ESB-a založio za povećanje te iste stope, što u konačnici nije izglasano jer taj potez nije odgovarao nekim drugim članicama eurozone.
Kako je Hrvatska članica eurozone, HNB-ove su isplate kamata poslovnim bankama zakonski nužne i ne mogu se izbjeći upravo zato što taj segment domaće monetarne politike diktiraju odluke ESB-a. No, ono što nije nužno je da se ti izrazito veliki iznosi – ponovno, HNB je 2023. i 2024. godine bankama isplatio milijardu i 10 milijuna eura, a 2025. godine će iznos biti oko 500 milijuna eura – u konačnici u znatno većoj mjeri ne uplate u državni proračun (na te prihode poslovne banke plaćaju porez na dobit od 18%). Bankarski sektor u Hrvatskoj je dominantno (oko 87,5%) u stranom vlasništvu, a HNB je sredinom 2024. godine naveo da „udio zarade banaka u 2023. koji banke planiraju isplatiti dioničarima kroz dividende na razini sustava iznosi 80%“ te da očekuju da će banke isplaćivati 80% neto dobiti u obliku dividendi i u 2024., 2025. i 2026. godini. Stoga spomenuti novac većinom ne ostaje u Hrvatskoj već se isplaćuje dioničarima u Italiji, Austriji, SAD-u i drugim zemljama u kojima se nalaze vlasnici hrvatskog bankarskog sektora.
Prijedlog rješenja
Teško je argumentirati zašto je za Hrvatsku u cjelini najbolje da ovaj iznos (isplate HNB-a kao državne institucije) završi u džepovima inozemnih vlasnika banaka, tim više što su oni i prije uvođenja eura ostvarivali značajne profite, ako je alternativa da ovaj novac završi u hrvatskom državnom proračunu. Stoga je odgovor na ovu pojavu bujanja dobiti bankarskog sektora na teret hrvatskog državnog proračuna uvođenje nekog oblika poreza na ekstraprofit (dodatnog poreza na dobit) kojim bi se barem jedan dio iznosa koji HNB svakodnevno plaća poslovnim bankama prebacio u hrvatski državni proračun. Za uvođenje dodatnog oporezivanja banaka se od 2023. godine odlučilo 9 od 20 zemalja eurozone, a neke zemlje koje to nisu učinile kao što je Cipar su javnosti pružile argumente protiv dodatnog poreza. Jedan mogući način implementacije ovog poreza bio bi da, primjerice, poslovne banke za 2025. i narednih nekoliko godina plaćaju dodatan porez u iznosu od 0,2% ukupne imovine, slično kako je to napravila susjedna Slovenija za razdoblje od 2024. do 2028. godine. Prema posljednjim dostupnim podacima, u Hrvatskoj bi to trenutno bio iznos od oko 170 milijuna eura[2], malo više od trećine iznosa koji je guverner HNB-a najavio isplatiti bankama ove godine. Ključno je pitanje postoji li u Hrvatskoj politička volja za takvim potezom, kao i koliko je hrvatska politika pod utjecajem i kontrolom bankarskog sektora, kojem dakako nije u interesu da se o ovom porezu govori niti da ga se implementira.
Dodatak 1 – Odgovor vladajuće stranke na prijedlog o uvođenju poreza na ekstraprofit poslovnih banaka
Ministar financija i ministrica kulture su na prijedlog o uvođenju poreza na ekstraprofit bankarskog sektora odgovorili kako je Vlada poduzela mjere koje imaju isti učinak kao i uvođenje dodatnog poreza, stoga se dodatan porez neće uvesti. To je točno, ali taj argument nije dovoljno jak zbog toga što je efikasnost tih mjera bilo vrlo slaba. Od 2023. godine Ministarstvo financija izdaje državne obveznice i trezorske zapise za građane („narodne“ obveznice). Kada građani investiraju u državnu obveznicu ili trezorski zapis, oni više ne drže taj novac u poslovnoj banci nego ga posuđuju državi, a samim time poslovna banka u kojoj su držali novac više ne dobiva kamatu od HNB-a, što smanjuje dobit poslovnih banaka. Stoga je točno da je ova mjera smanjila profitabilnost banaka.
Međutim, ukupan učinak ove mjere za 2023. i 2024. godinu je smanjenje prihoda poslovnih banaka u iznosu od oko 172 milijuna eura[3] („izbijene kamate“) naspram 1010 milijuna eura koje je HNB u te dvije godine platio poslovnim bankama. Taj iznos treba umanjiti za oko 40 milijuna eura zbog toga što poslovne banke ostaju bez obveze (depozita) kada građani investiraju u državne obveznice i trezorske zapise umjesto da novac drže u bankama. Dio građana koji su kupili državne obveznice i trezorske zapise i tako smanjili prihode banaka bi u slučaju da nije investirao u državne vrijednosne papire taj novac oročio kod poslovnih banaka, što bi rezultiralo većim troškovima za poslovne banke od oko 40 milijuna eura. Stoga je ukupan utjecaj mjera koje je provela Vlada oko 132 milijuna eura manje neto prihoda bankarskog sektora. S druge strane, podaci Hrvatske udruge banaka pokazuju da se 2023. godine zbog porasta ESB-ovih kamatnih stopa poslovanje bankarskog sektora s općom državom poboljšalo za 98,1 milijun eura jer poslovne banke nakon rasta kamatnih stopa više kamatare hrvatsku državu nego prije (poslovne banke tradicionalno dugi niz godina posuđuju novac državi). Podaci za 2024. godinu još nisu objavljeni, ali je poprilično sigurno da je ukupan iznos dodatnih kamata koje je država platila poslovnim bankama u 2023. i 2024. godini nadmašio iznos od 132 milijuna eura na koji se poziva Vlada. Stoga po pitanju smanjivanja dobiti koja se temelji na HNB-ovim plaćanjima kamata poslovnim bankama efektivno nije napravljeno ništa.
Izvor: Hrvatska udruga banaka (2024.)
Na grafikonu je vidljivo i da se ukupno poslovanje poslovnih banaka sa sektorima kućanstva i poduzeća zajedno također poboljšalo u 2023. godini (kod sektora kućanstva zabilježen je pad neto kamatnih prihoda koji je i više nego nadmašen rastom kod sektora poduzeća).
Ministar financija u Saboru je izjavio da HNB ne bi plaćao tolike kamate poslovnim bankama da su građani u većoj mjeri investirali u obveznice i trezorske zapise za građane. U tom je kontekstu zanimljiv podatak koji je objavio HNB – 50,48% najsiromašnijih hrvatskih građana držalo je zajedno tek 0,96% ukupnog iznosa koji svi građani u Hrvatskoj drže na računima u kreditnim institucijama. Drugim riječima, većina ljudi u Hrvatskoj nije u mogućnosti investirati u državne obveznice i trezorske zapise jer za to nemaju dovoljno novca. Zanimljivo je i kako Ministarstvo financija ne odgovara na upite novinara Bloomberga vezane uz ovu temu, dok su se u HNB-u umjesto priče o poboljšanju poslovanja HNB-a nakon ulaska u eurozonu iz službene Strategije za uvođenje eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj znakovito prebacili na komentiranje dugoročnih koristi od uvođenja eura naspram velikih nepredviđenih kratkoročnih troškova koji javnosti nisu komunicirani prije uvođenja eura i za koje nitko nije preuzeo političku odgovornost.
Dodatak 2 – Zašto su argumenti za dodatno oporezivanje dobiti poslovnih banaka snažniji naspram dodatnog oporezivanja dobiti trgovačkih lanaca
Zbrojena neto dobit deset najvećih trgovačkih lanaca u Hrvatskoj je 2023. godine iznosila oko 185 milijuna eura. Kada se uzme u obzir da je Hrvatska poštanska banka najvećim dijelom u državnom vlasništvu i da se na prihode od kamata koje isplaćuje HNB plaća porez na dobit, iznos kojim je HNB 2023. godine povećao neto dobit onog dijela bankarskog sektora koji nije u državnom vlasništvu otprilike je dvostruko veći od ukupne neto dobiti deset najvećih trgovačkih lanaca. Povrh toga, bitno je i to da je kod bankarskog sektora riječ o državnim plaćanjima, dok je kod trgovačkih lanaca ipak riječ o prihodima ostvarenima na tržištu (bez ulaženja u opravdanost i veličinu njihovih marži). Zato je bitno i da se ova dva sektora jasno razdvoje kada se priča o dodatnom oporezivanju dobiti.
[1] Ovo su samo neki od kanala putem kojih veće kamatne stope utječu na smanjivanje inflacije.
[2] Iz porezne je obveze moguće izuzeti neke male banke ako bi taj porez značajno ugrozio njihovo poslovanje. Od 20 kreditnih institucija koje posluju u Hrvatskoj, 5 najvećih ima tržišni udio od oko 83%, a deset najvećih od 96,5%.
[3] Izračun dostupan na zahtjev.
