Andrej Plenković, počasni građanin Like, nije došao pred ljude u Gospiću. Njegova ministrica zaštite okoliša, koliko je javno dokumentirano, nikada nije stala pred Silos ni pred Rakitovac — lokacije otrovnog otpada i stvarne ugroze. A onda nam s vrha države poručuju da je sve pod kontrolom.
Nije pod kontrolom. Ako ministrica govori samo o Silosu, a prešućuje Rakitovac, onda je jasno da Vlada nema ni volju ni plan ni viziju kako riješiti ovu katastrofu. Jer trovanje ne dolazi iz jednog izvora, nego iz više otrovnih točaka.
Najveća obmana javnosti je stalno ponavljanje da PFAS trenutačno nije iznad propisanih granica u vodi iz slavine. To nije cijela istina. Vještačenja su pokazala zatrovanost tla i podzemnih voda te rizik širenja otrova kroz krško podzemlje Like, prema Gackoj udolini, Senju, otocima Sjevernog primorja i Dalmaciji sa zaleđem.
Nitko ne govori dovoljno o tome da voda ne završava samo u čaši. Tom se vodom napaja stoka, natapa zemlja i uzgajaju poljoprivredni proizvodi. Sve se to vraća ljudima kroz prehrambeni lanac. A govorimo o otrovnom PFAS koktelu — trajno otrovnim kemikalijama koje se ne razgrađuju i ostaju u okolišu generacijama.
Plenkovićeva bešćutna presica pokazala je jedno: ova Vlada bi najradije umirila javnost, a pustila da se otrov širi. Ovo nije lokalni incident, nego pitanje zdravlja ljudi, hrane, vode, tla i nacionalne sigurnosti. Lika nije ničije smetlište, a voda Hrvatske nije prostor za političko zataškavanje.
189