PIŠE: express.hr
Pravi sudar Titana, Zokija i Plenkija, očekuje nas na izborima u I. izbornoj jedinici. Bivši diplomati, možemo reći čak i sličnih karijera, borit će sigurno žestoko, ali prema svemu sudeći nećemo gledati niske udarce. Milanović je ovdje svoj na svome, I. izborna jedinica uvijek je bila više okrenuta ljevici što potvrđuje analiza prošlih parlamentarnih izbora.
Milanović je tada dobio najviše preferencijalnih glasova, više od 47 tisuća dok je tadašnji HDZ-ov nositelj liste Željko Reiner dobio oko 23 tisuće glasova. Ipak, s obzirom da Reiner nije imao onu potrebnu karizmu, više je bio poput kuhane noge, Plenkovića ne treba podcijeniti.
Uglađeni mladi diplomat, sada predsjednik najveće stranke HDZ-a, mogao bi prije svega računati na glasove onih sklonih centru, ali i zagrebačkih gospođa koje oduševljava svojom finom, odmjerenom retorikom te izgledom. S druge strane ni Milanović nije u ovom kontekstu otpisan, dapače, njegov frajerski, strastveni nastupi mogu osvojiti srca onih žena koje vole takve muškarce.
I dok se kod Plenkovića itekako osjeti taj diplomatski štih, Milanović ga je očito davno izgubio. Šef HDZ-a pažljivo bira riječi, ne povisuje ton, ne da se isprovocirati, a šef SDP-a čini sve suprotno. Kaže ono što mu je na umu, percipiran kao bahat i arogantan što mu jedni zamjeraju, a drugi u njemu vide fajtera.
No, neretvanjski Clark Gable koji još k tome ima crni pojas u karateu, mogao bi pomrsiti račune obojici.
Vlaho Orepić, nositelj MOST-ove liste u ovih je godinu dana izgradio imidž bezkompromisnog, borbenog političara, koji nije popustio pred Karamarkovim pritiscima prilikom kadroviranja u MUP-u. To će sigurno pokušati ‘naplatiti na ovim izborima’.
Orepića prijatelji, pak, opisuju kao čovjeka bez poroka, koji ne puši, ne pije i ne guta tablete što smatraju važnima kod političara. Milanović je pak snimljen s cigaretom više puta, zna se da voli dobro pojesti, a Karamarko je imao fetiš na vitamine, ali i na janjetinu. Plenković, pak, ne puši, a iako i on voli dobru hranu, u zadnje vrijeme je skinuo nekoliko kilograma.
No, vratimo se ponovno glavnim protagonistima Milanoviću i Plenkoviću. Njih dvojica možda čak imaju više sličnosti nego razlika. Prva sličnost je što i jedan i drugi nose nadimak ‘Briselski’, pa tako imamo ‘Briselskog Zoku’ kojeg je stvorio Milijan Brkić, dok je Briselski Andrej isto stigao iz HDZ-ovih struktura. SDP-ovci su ga, pak, nazvali Kozmetički Plenki.
Milanović i Plenković počeli negdje u isto vrijeme raditi u Ministarstvu vansjkih poslova, 90- tih godina. Čak su im imali i slične puteve, sve do 1999, odnosno 2000- te godine. Obojica su brzo napredovali, uživali glas sposobnih i vrijednih diplomata, a onda se te godine Milanović upisao u SDP, a Plenković je postao šef kampanje HDZ-ova Mate Granića za predsjedničke izbore.
Odluke jednog i drugog iznenadile su mnoge u Ministarstvu jer se pretpostavljalo da će Plenković zbog oca Maria koji je nakon sloma hrvatskog proljeća imao nekoliko važnih funkcija biti bliži SDP-u, a Milanović, pak, zbog oca Stipe koji je radio s Vlatkom Pavletićem, biti bliži HDZ-u.
No, dogodilo se obrnuto iako se Plenković tek 2011. učlanio u HDZ. Gledajući trenutnu kampanju i Milanovićevo kokteriranje s braniteljima i jaku osudu Srbije po prvi tako teško zamisliti zamjenu trenutnih šefova na čelo stranaka. Milanovića kao šefa HDZ-a, a Plenkovića kao šefa SDP-a.
Dobro, to se nikad neće dogoditi, ali ovo su prvi šefovi SDP-a i HDZ-a za koje možemo govoriti da bi mogli dobro surađivati. Velika koalicija, iako je i jedan i drugi rezolutno odbacuju, naravno zbog birača, sada je možda po prvi put moguća.