Raspudić: Nije nezamislivo da će još nekoliko ministara završiti u zatvoru.

Izvor: vecernji.hr

Zahtjev za raspuštanjem Sabora i raspisivanjem novih parlamentarnih izbora vrlo je ozbiljna oporbena inicijativa, no zašto je ona išla u dva kraka, zašto ste je odvojeno pokretali vi iz Mosta i sedam klubova lijevo-liberalnih stranaka, predvođenih SDP-om?

Potpuno je jasno kako u Hrvatskoj postoje tri relevantne političke opcije i da će vjerojatno tako biti i na sljedećim izborima kada će građani moći birati između HDZ-a i njegovih patuljastih satelita s jedne, lijevog bloka s druge strane i Mosta kao treće opcije. Otvoreni smo prema svim kvalitetnim oporbenim inicijativama i dokazali smo to, primjerice, tijekom famozne blokade saborske govornice kada se protuposlovnički htio progurati novi ravnatelj HRT-a, čime smo spasili zakonito postupanje Sabora što nam je sljedećeg dana potvrdio i Odbor za ustav. No nalazili smo se niz puta u situacijama kada smo bili jedina oporba i imali protiv sebe zajedno HDZ i sve lijeve stranke, kao u slučaju covid-potvrda. Na kraju su obje točke dnevnog reda u petak išle objedinjeno, ali bila su dva predlagača, time i dvostruko više vremena za iznošenje stajališta što se pokazalo dobrim tijekom cjelodnevne, kvalitetne rasprave.

Most će na izbore ići samostalno, a nakon izbora, ako ne mogne formirati vlast sam, ponudit će dogovor snagama koje su za promjenu, pri čemu sigurno neće žrtvovati svoje temeljne političke ciljeve i vrijednosti.

A zašto HDZ i njegove koalicijske satelite treba maknuti s vlasti?

Dva su razloga – korupcija i nesposobnost. Nakon pravomoćne presude HDZ-u za kriminal i korupciju Andrej Plenković je tvrdio kako je njegov HDZ-drugačiji. Malo nakon toga uhićena je Gabrijela Žalac, njegova bliska suradnica i što mu je posebno teško palo, po nalogu europskog javnog tužitelja, koji ne podiže optužnice olako, a uz nju i g. Petric čime je de facto glavna Plenkovićeva ekipa za europske fondove došla pod udar EU istražnih organa, i to nakon što DORH i Uskok propustili raditi svoj posao. Nakon toga nam je prije manje od tri mjeseca u saboru bahato poručivao kako se mi iz Mosta možemo nasaditi na trepavice a da on neće smijeniti nijednog ministra. Poetska pravda je  bila da je malo zatim u zatvoru završio ministar Horvat, a onda se, pod egidom „rekonstrukcije“ vlade provela njena brza dekriminalizacija, pa se na brzinu riješio istragama načetih Aladrovića, Ćorića (za kojeg su rekli da se umorio pa ga šalju da se odmara u HNB-u) i Miloševića koji je zbog istrage koja se protiv njega vodi postao nepodoban za vladu pa su ga vratili u sabor za koji valjda vrijede niži moralni kriteriji. Toliko o korumpiranosti, a o nesposobnosti najbolje svjedoči činjenica da više od dvije godine nakon potresa u Zagrebu i godinu  i pol nakon potresa na Banovini nije obnovljeno ništa. Pa u Šenoino vrijeme, u 19. stoljeću obnova nakon potresa je išla bolje i brže! Usred inflacije čiji se pravi razmjeri očito kriju srljamo u euru unatoč upozorenjima stručnjaka da to može izazvati dodatnu inflaciju i da strukturno za to nismo spremni i da je ovo možda najgori trenutak za uvođenje nove valute. Od reforme zdravstvenog sustava nema ništa, mutna covid nabava bit će sigurno nova velika afera. Plenkovićeva vanjska politika prošlog tjedna doživjela je potpuni debakl raspisivanjem izbora u BiH po starom, neustavnog zakonu što će na jesen dovesti do političkog eliminiranja Hrvata u susjednoj zemlji. Nakon što ih je godinu dana vukao za nos uvjeravajući ih kako će „u suradnji s našim partnerima“ promijeniti taj zakon i time ih pasivizirao, Plenković je doživio teški fijasko, ispada da je Bakir Izetbegović u EU veća faca od njega. Blic posjetom Ukrajini pokušava sanirati štetu svojoj vanjskopolitičkoj reputaciji, ali ispada da je Plenković u Ukrajini lav, a u BiH običan miš.

Rasprava o raspuštanju Sabora je besmislena, to je uvreda zdravom razumu. Ona je pokazala koliko je frustracije u redovima oporbe. Skoro mi vas je žao. Kako mislite raspustiti Sabor s nedovoljnim brojem ruku, a vladajuća većina to ne želi i nema namjeru. Izbori će biti kada HDZ odluči, uzalud vam trud svirači. Sve je to u petak oporbi poručio HDZ-ov Branko Bačić. Kako vam je to bilo slušati?

Uloga parlamenta (od parlo, parlamentum – govoriti) je upravo ta da govori o stvarima. Važno nam je informirati hrvatske građane o onome što se događa i prezentirati im argumente zašto ova vlada treba otići. A ponudili smo ih napretek. Uvijek tinja nada da će se probuditi savjest kod nekog od članova vladajuće većine i da će pomoći u okončavanju ove farse. I da, frustrirani smo time što dvije godine na obnovi Zagreba i godinu i pol na obnovi Banovine nije učinjeno gotovo ništa, a da onda ministra koji bi se time trebao baviti završi u zatvoru, a vlada ne da ostavku i ne raspišu se novi izbori. Frustrirani smo i što dolazi drugi, u nerješivom sukobu interesa koji blefira da ima plan ubrzanja obnove, a onda na saborskom odboru traži još mjesec dana da ga prezentira. Bilo bi nenormalno da nismo frustrirani. Izbori će vjerojatno biti tek onda kada HDZ to odluči, ali sigurno je da im njihov rezultat neće biti po volji.

Očito je da ta oporbena incijativa za raspuštanjem Sabora neće proći na glasanju u Saboru, no što će to značiti za Hrvatsku i njene građane? To je još dvije godine – čega? Što nas još čeka? I može li biti gore od ovoga?

Nažalost  može. Nije nezamislivo da još nekoliko ministra završiti u zatvoru. Obnova može stajati ili puzati još dvije godine. Inflacija se nerezonskih srljanjem u euro dogodine može udvostručiti. Iseljavanje nastaviti. Bošnjačko-srpska BiH, u čijoj vlasti neće biti predstavnika Hrvata može Hrvatskoj sljedeće dvije godine raditi dodatne probleme…. može se dogoditi, i nažalost, vrlo vjerojatno hoće, još puno loših posljedica ovakve vlasti.

No, da se kojim slučajem izbori i raspišu sad, što mislite kakav bi bio njihov ishod, tko bi tada dobio priliku voditi zemlju? Mislite li da je ona ogromna biračka baza nezadovoljnih, razočaranih i već ljutih građana dovoljno motivirana da na izbore izađe i pokaže što misli i što želi, jer je HDZ-ova stranačka mašinerija uigrana, kompaktna i poslušna?

HDZ-u je u interesu što manja izlaznost građana na izbore, jer njihova klijentela će svakako glasati. O tome svjedoči činjenica da još uvijek nemamo ni elektroničko ni dopisno glasovanje, da se nastavlja ogluha na već davno upozorenje Ustavnog suda o nerazmjernosti izbornih jedinica, što je dodatno potvrdio i zadnji popis stanovništva pa izborne jedinice koje su HDZ-ove utvrde iako imaju već znatno manje birača od nekih drugih delegiraju u Sabor isti broj zastupnika… no najjače oružje im je demotiviranje građana, stvaranje apatije ili dojma – svi su oni isti, pa onda više od pola građana na izborni dan ostaje kod kuće.

Nekidan ste u Saboru bili vrlo slikoviti. Rekoste da umjesto obnovljenih kuća nakon potresa Vlada “obnavlja” samo sebe samu, novim ministrima. No, izgleda da nam ni s njima nema sreće. Zašto premijer Andrej Plenković ima problema s izborom ministara, je li glavni i najveći problem u njemu ili…?

HDZ je već odavno potpuno ispražnjen od svakog političkog i moralnog sadržaja. Oni mogu koalirati s bilo kime i provoditi bilo kakvu politiku, samo ako će ih to održati na vlasti. Takvim pristupom svoj kadrovski bazen sveli su isključivo na karijeriste, a svaki karijerist koji ima malo soli u glavi svjestan je kako ovi neće dugo i da mu se ne isplati izlagati se i vezati uz brod koji tone. Osim onih koji su prisiljeni. Stoga imaju veliki problem s pronalaženjem kadrova za leteće zamjene ministara koje im DORH u zadnje vrijeme skida kao glinene golubove.

Što mislite, kada će iz Vlade “letjeti” idući ministri, i koji sve?

Na zadnjem aktualnom satu gledao sam ispred sebe poredane sve Plenkovićeve ministre i toliko su zračili melankolijom i egzistencijalnom krhkošću da sam im morao citirati Ungarettijev stih: „Mi smo kao u jesen na stablima lišće“. Nakon toga odletješe trojica, a tko je sljedeći, teško je reći. Vjerojatno oni koje u zadnje vrijeme napadno skrivaju, a ranije su mahali s njima kad im je to koristilo. Dakle, ako već moram, kladim se na Beroša…

Natezanje s Mostovim referendumskim pitanjima o ukidanju covid potvrda i “stožerokracije” nastavlja se i dalje. Ustavni sud je tražio dodatnu dokumentaciju od Sabora kako bi se mogao očitovati o ustavnosti pitanja. Prema vašem mišljenju, kakvu igru vlast igra oko Mostove incijative za raspisivanjem referenduma? I je li u toj igri i Ustavni sud?

Apsurdno visok prag od 10%, pet puta veći od europskog prosjeka, uz brutalnu medijsku kampanju protiv nas nije im bio dovoljan da, u zimsko vrijeme, spriječe prikupljanje dovoljnog broja potpisa. Sad im kao zadnji osigurač služi Ustavni sud, kojeg su sami iskrojili, ali koji očito ne zna kako izvesti pravnu akrobaciju na temelju koje bi pitanje proglasili neustavnim. A tu je i bojazan od referenduma o ukidanju Ustavnog suda, čije bi se ovlasti mogle prebaciti na Vrhovni sud, kako je slučaj u brojnim drugim zemljama, i time ostvariti golemu uštedu u proračunu. Uglavnom, nije im lako…

Kako ste doživjeli riječi HDZ-ova Branka Bačića koji je vas i vašu suprugu, također saborsku zastupnicu Mariju Selak-Raspudić, nazvao OPG-om, odnosno “obiteljsko-parlamentarnim gospodarstvom Raspudić-Salak Raspudić” aludirajući pritom i to da iz Mosta na naki način istiskujete Božu Petrova i Nikolu Grmoju?

Zimzeleni HDZ-ovci, koji su adorirali Sanadera, pa Jadranku Kosor, pa Karamarka, a onda bi nakon što su pali vrlo brzo zaboravili da su ikada postojali zadnji su koji bi trebali špekulirati o liderstvu u drugim strankama.

Premijer Andrej Planković i predsjednik države Zoran Milanović toliko se napadaju i vrijeđaju da je sasvim očito da jedan drugoga ne mogu smisliti. Kako vi gledate na te njihove međusobne javne obračune te ima li u njima ipak ponešto što građanima i državi može biti korisno, jer, eto, građani pritom štošta doznaju?

Retorika te polemike je odavno izašla iz primjerenih okvira, što je šteta jer se raspravlja o sadržajno važnim stvarima.

Predsjednik Milanović ustrajava u svojoj odluci da bojkotira ulazak Finske i Švedske u NATO ako se ne riješi pitanje izbornog zakona u BiH. Da se vas pita…?

Ja bih postavio pitanje drugačije – Je li našim zapadnim saveznicima doista važnije politički eliminirati Hrvate u BiH nego primiti Finsku i Švedsku u NATO? Hrvatska pozicija je moralno neupitna, ne tražimo za Hrvate ništa drugo što nemaju i druga dva naroda, što nije upisano u Daytonu i presudi Ustavnog suda BiH.

A kako riješiti problem neravnopravnosti Hrvata u BiH?

Promjenom izbornog zakona, koju sutra Visoki predstavnik može nametnuti isto onako kao što su je nametnuli njegovi prethodnici prije dvadeset godina, a što je i dovelo do ovakvog stanja.

HDZ-ovci sve učestalije predbacuju Mostu da svako malo hvali i staje uz Milanovića. Što vi mislite o Milanoviću, kakav je kao predsjednik države?

On nije bio Mostov kandidat, a nije to ni danas. Minimum korektnosti je pohvaliti poteze s kojima se slažete i pokuditi one za koje smatrate da su pogrešni. Od trenutnih vrućih tema vezanih uz Predsjednika, na njegovom mjestu bih vukao iste poteze vezano uz Hrvate u BiH, ali s druge strane, ne bih ostavljao nikakve dvojbe oko pomilovanje udbaša, već bih to presjekao čvrstim – ne.

Most je nakon izbora dvaput surađivao s HDZ-om. Kada oporba već zaziva nove izbore, je li možda došlo vrijeme za Mostovu suradnju s SDP-om i možda još nekom strankom s ljevice? Bi li to i pod kojim uvjetima bilo moguće?

Most će na izbore ići samostalno, a nakon izbora, ako ne mogne formirati vlast sam, ponudit će dogovor snagama koje su za promjenu, pri čemu sigurno neće žrtvovati svoje temeljne političke ciljeve i vrijednosti.

Pročitajte intervju koji je Nino Raspudić dao za vecernji.hr.