izvor: Hrvatski tjednik

U aktivnu politiku ste se uključili prije dvije godine iz pozicije „javnog intelektualca“, kako sami volite reći, pa me zanima što ste u tom razdoblju spoznali vezano uz hrvatsko društvo, stranke, političare, upravljanje državom i koliko se to razlikuje od onoga što ste prije mislili?

Nisam ušao u politiku ni mlad ni naivan, ali nakon dvije godine mogu reći kako sam spoznao da je hobotnica koja Hrvatsku drži zarobljenom svoje pipke proširila još šire i dublje nego što sam mislio. Kontroliraju sve i misle kako mogu sve što hoće. Zadnje instrumentaliziranje Ustavnog suda je najbolji pokazatelj. Ali neće dokle hoće.

Bili ste nezavisni kandidat na listi MOST-a za Hrvatski sabor zajedno sa svojom suprugom Marijom Selak Raspudić, koja se kandidirala u „susjednoj“ izbornoj jedinici, a oboje ste polučili veliki izborni uspjeh i postali zastupnici. Jeste li MOST tada izabrali kao optimalnu platformu s koje ćete moći najbrže ostvariti političke ambicije s obzirom na to da je ta stranka bila posustali „politički oksimoron“ nespojivih životopisa, svjetonazora, ciljeva?

Da mi je ambicija bila uspentrati se na vlast po svaku cijenu ili barem sigurno se ubaciti u sabor bez obzira u kakvom društvu, ušao bih u HDZ ili pristao na trule kompromise oko famoznog objedinjavanja na desnici. Most prije zadnjih izbora nije bio nikakav „oksimoron“, štoviše, konačno se politički i vrijednosno profilirao u meni bliskom smjeru, a cijena toga bila je izvjesna „posustalost“, jer su otpali oni koje se u tom okviru nisu nalazili te karijeristi koji su pobjegli s broda za kojeg se činilo kako tone i ukrcali se na neke druge. Izašli smo na izbore u trenutku kad je Most po anketama bio ispod praga. Nismo kalkulirali, ušli smo u igru, „potukli se“ i uspjeli.

Neosporno je da ste vas dvoje pridonijeli sveukupnom uspjehu MOST-a na parlamentarnim izborima 2020. pa neki analitičari tvrde da bi bez vaših osobnosti i energičnosti ta stranka jedva prešla izborni prag?

Možemo to gledati i s druge strane. Koja bi druga opcija izvanstranačkim ljudima, koje, istina, poštuju i u koje vjeruju, dala potpuno odriješene ruke i povjerenje da ponesu izborne jedinice?

Neki i dalje potežu pitanje, doduše logično, ali post festum, je li hrvatska tzv. desnica mogla zajednički nastupiti na tim izborima, a kao prepreku ističu Vašu ustrajnost da sami sastavljate svoju izbornu listu s čime se nisu složili u Domovinskom pokretu?

O kapacitetu Domovinskog pokreta da išta objedini najbolje govori činjenica da su se od ulaska u Sabor raspali na tri kluba i dva nezavisna zastupnika i da su se prema Miroslavu Škori, bez kojeg ne bi vidjeli sabora, kasnije odnosili kao prema zadnjem smeću i izbacili ga iz stranke koje do koji tjedan prije nosila njegovo ime. Prije izbora, zamoljen od mostovaca da porazgovaramo s tada novom Škorinom opcijom i vidimo može li se ostvariti suradnja, jer su nakon predsjedničkih izbora ostali u dogovoru da se pokuša nešto zajednički napraviti i za parlamentarne, otišao sam na tri sastanka. Istina je da sam tražio da sam sastavljam cijelu listu za 2. izbornu jedinicu. Budući da nikad nisam bio član nijedne stranke, da tek ulazim u politiku i nosim izvjestan ugled u javnosti nisam mogao dopustiti da nosim listu na kojoj su ljudi koje ne poznajem i za koje ne mogu jamčiti. Zadnje što mi je trebalo je da mi pet dana prije izbora izvuku aferu nekoga na desetom mjestu liste i upropaste sve. Pokazalo se da sam bio u pravu, jer je na listama DP-a poslije bilo svega, od osoba pravomoćno presuđenih za korupciju, bivših suradnika Marine Lovrić-Merzel, Lazara Grujića koji je sam sebi tepao da je Bandićev žetončić, stoput politički podgrijanih likova koji su promijenili niz stranaka i kaputa. Držao sam se one – novo vino u nove mjehove. Samo novi ljudi mogu donijeti promjene. I vrijeme je pokazalo da sam bio u pravu.

Kolika je stvarna politička, ali i društvena vrijednost „hrvatske opcije“, o čemu je tu zapravo riječ i tko su ljudi koji „iskoče“ pred svake izbore kao „spasitelji“ hrvatskog naroda, a vrlo brzo posrnu ili moralno, ili koruptivno, ili ideološki?

Ono što se godinama medijski nudi kao „hrvatska opcija“ uglavnom izgleda kako da ih je HDZ sebi birao kao protivnike. Mutno, primitivno, korumpirano, kukavno, destruktivno, zastarjelo, dosadno, neduhovito, odbojno, u konačnici, za HDZ i ljevicu bezopasno. E, s nama je ipak malo drugačije. Most je jedina treća opcija koja je preživjela već nekoliko izbornih ciklusa, preboljela političke dječje bolesti, profilirala se, ojačala, zadala oligarhiji neke ozbiljne udarce. Fetišiste tzv. „ujedinjene desnice“ nikada nećemo zadovoljiti i uvijek će nam s golemom lupom tražiti dlaku u jajetu, ali podrška takvih, koji su ustvari izrazito malobrojni, nam i ne treba. Uvijek će imati nekog iz ponude kakvu sam gore opisao pa neka uživaju u novim šarenim lažama.

Sve to upućuje na ponavljajuću političku diverziju pozadinskih, nelustriranih protuhrvatskih snaga koje su okupirale javne i državne ustanove, medije i kulturu, u devedesetima zadržale financijsku, pa potom nadogradile i ekonomsku moć, te iz sjenke upravljaju hrvatskom državom?

Činjenica da sve donedavno nije uspjela opstati istinska hrvatska oporba vladajućoj oligarhiji svjedoči o tome da su, uz kontrolu svih institucija koje ste naveli, umješno ubacivali kukavičja jaja u sve ranije oporbene opcije. Haranga na Most koja ne posustaje svjedoči da smo na pravom putu.

Kako bi trebala izgledati hrvatska politička arhitektura da hrvatska država napokon postane funkcionalna u svim svojim temeljnim zadaćama i demokratska u načinu rješavanja društvenih problema?

Temeljito sređivanje institucija, uništavanje korupcijske hobotnice, promjena izbornog zakona, poticanje veće participacije građana u procesima političkog odlučivanja, poticanje razvoja istinskog, hrvatskog civilnog društva, za razliku od ovog uvezenog i financiranog izvana, stvaranje klime poslovne i porezne sigurnosti, jačanje veza s dijasporom, poticanje useljavanja i investiranja Hrvata iz dijaspore, sustavna i snažna demografske politika…

Kao glavni društveni problem ističete HDZ koji je nakon smrti predsjednika Tuđmana sustavno ispražnjen od svakog temeljnog hrvatskog političkog, povijesnog, kulturnog, suverenog, nacionalnog sadržaja i pretvoren u koruptivnu birokratiziranu interesnu zajednicu koja razara hrvatski narod i državu pod skutom stranih središta moći?

HDZ više nema nikakav sadržaj i nikakvu viziju osim održanja na vlasti. Nakon što su pravomoćno presuđeni za kriminal i korupciju, opet nastavljaju po starom. Nema tog nacionalnog interesa i svetinje koju nisu pogazili i izdali. Spremni su postaviti i Pupovca na čelo HDZ-a ako će im to garantirati ostanak na vlasti. Kad čujem današnjeg HDZ-ovca da se poziva na Franju Tuđmana moj odgovor je uvijek isti – da je predsjednik Tuđman poživio još godinu dana, vi HDZ-ovci biste ga spremili u Haag. Ukratko, to je nepopravljiva struktura.

Nije li problem i u činjenici što je u Hrvatskoj ljevica predvođena SDP-om bila i ostala (pro)jugoslavenska, a sada s pojavom novih lijevih tzv. nevladinih aktivističkih opcija i globalistička, ali u oba slučaja protuhrvatska, odnosno anacionalna?

Ne samo to, nego ni dan danas nisu do kraja raščistili s totalitarnim naslijeđem komunizma. Time sami sebe trajno osuđuju na političku marginu. Ali to je njihov problem.

Što mislite, u koju i čiju svrhu se „ubrizgavaju“ u tkivo nacionalnih država takvi zadrti neomarksistički i transhumanistički ideološki supstrati koji potiru antropologiju i biologiju čovjeka i uništavaju pozitivne vrijednosti zapadne civilizacije čiji su temelj grčka filozofija, rimsko pravo i kršćanski nauk?

Procesi o kojima govorite na Zapadu su dosegnuli toliku razinu iracionalnosti da se s pravom može govoriti o fanatizmu nove parareligije. Tzv. rodna ideologija je najbolji primjer. Vi, primjerice, odjednom kažete kako više niste muškarac već se osjećate kao žena, i zahtijevate od mene da ja vaše subjektivno uvjerenje priznajem kao objektivnu stvarnost. I u sve više zemalja je zakon na strani vašeg umišljaja. To je kraj svake racionalnosti, popuno bezumlje, rasap civilizacije. Vrlo sam pesimističan po pitanju današnjeg duhovnog i intelektualnog stanja zapadne civilizacije.

Svojom napadnom indoktrinacijom i apsurdnim premisama meni djeluju kao neki pomaknuti „montipajtonovski“ prikaz kominternovske agenture po uzoru na sovjetske boljševike prije stotinjak godina, samo preneseni u naše vrijeme. Kako ih Vi vidite?

Nakon pada komunizma činilo se da dolazi vrijeme slobode koje će vječno trajati. No vidimo kako su se preko noći, gotovo neopazice, ponovo vratile totalitarne tendencije i to na Zapadu, tamo gdje ih se najmanje očekivalo. Po jednoumlju na sveučilištima, u medijima i kulturi Zapad se sve više približava standardima koje je davno uspostavio Sovjetski Savez.

U Hrvatskoj takvu opciju već godinama predstavljaju lijevo-liberalne udruge i političke organizacije okupljene pod egidom „soroševske“ međunarodne „franšize“ Možemo, koja je sad vlast u glavnom hrvatskom gradu. Da parafraziram „objašnjenje“ predsjednika Ustavnog suda oko „odbijenice“ zadnjeg referenduma, jesu li zagrebački birači znali komu daju glas na prošlogodišnjim lokalnim izborima ili su obmanuti?

Možemo nije autentična hrvatska priča već franšiza potpuno uvezena izvana, čak i ime (u Španjolskoj je to „Podemos“ – doslovno – možemo), i dizajn (to vidimo na primjeru srpske platforme Moramo). Dobra vijest je da su u Španjolskoj već neslavno propali pa ispada da uvijek kaskamo za trendovima, oni ih skidaju sebi s vrata, a mi ih tovarimo.

Zasad je njihovo upravljanje Zagrebom obilježeno s tri krupne, potencijalno koruptivne afere, ukidanjem socijalnih prava i nesposobnošću da svrsishodno pružaju komunalne usluge vlastitim građanima, kao i nasilnim uvođenjem transrodne ideologije u obrazovanje i promicanjem ekstremnih ljevičarskih i feminističkih agendi u cjelokupno društvo, te najavom preimenovanja demokratskog naziva Trga Republike Hrvatske u totalitarni „logo“ Trg maršala Tita. Hoće li uspjeti u „preodgoju“ Zagrepčana, i naravno Zagrepčanki?

Naravno da neće, nisu ni prije. No načinit će veliku štetu. Pokušaji ideološkog preodgoja Zagrepčana su bili očekivani. No iznenađujuća je razina nesposobnosti i količina afera koje su već uspjeli proizvesti. Spomenut ću samo tri – Srebrnjak, Plinara i afera oko odvoza otpada zbog koje je Uskoku podnesena prijava protiv Tomaševića. Ne bi me iznenadilo da padnu i prije kraja mandata.

Vama osobno sklonu javnost zatekla je Vaša ideja o mogućem „ideološkom moratoriju“ koji bi omogućio suradnju između potpuno suprotstavljenih političkih opcija u svrhu budućeg postizbornog rušenja HDZ-ove većine u Hrvatskom saboru. Objasnite o čemu je riječ i je li se to odnosi i na opisanu ekstremnu ljevicu?

Nikoga meni sklonog nije „zatekla“, jer oni koji me prate već petnaest godina u javnosti teško da mogu povjerovati da sam preko noći poludio i počeo se nuditi ljevici. Riječ je o tipičnom spinu iz HDZ-ove propagandne kuhinje gdje su iz intervjua čiji naglasak se najbolje vidi iz naslova „Plenković je u Ukrajini lav, a u BiH miš“ izvlači dio odgovora na hipotetsko pitanje, izvrće i napuhuje te potom plasira kao tobože velika vijest. Dovoljno je pogledati intervju da se vidi o čemu se radi, a i naše polemike s ljevicom u Saboru u zadnje dvije godine. Pogotovo je smiješno pomisliti da bismo bili neke ljestve preko kojih bi se ekstremna ljevica popela na vlast. HDZ-ovim dušobrižnicima bi bilo najbolje cinično odgovoriti – ne brinite se, nećemo izdati hrvatsku stvar, već ćemo napraviti vlast s Pupovcem i dati mu pola vlasati u zemlji, zajedno s Čačićem, HNS-om, Hrebakom i kompanijom.

Postoji li opasnost da se po nesretnom scenariju „Račan-Budiša“ iz 2000. dogodi da se zbog opravdane borbe s koruptivnom „hadezeovsko-trgovačko-manjinskom“ partitokracijom „zapletemo“ u moguće opakiju par(tito)kraciju s neojugoslavenskim i genderističkim programima za cjelokupno hrvatsko društvo?

Je li vam djelujem tako naivno? Onaj tko imalo proučava povijest, nešto je iz nje i naučio. Držimo se one evanđeoske – budite mudri kao zmije, a bezazleni kao golubovi.

Iako i dalje niste član MOST-a, sudjelovali ste u pisanju programskih smjernica stranke, pa što je sada MOST kao politička opcija i komu se obraća?

Stranka desnog centra, na zdravim hrvatskim političkih tradicijama, obraća se svim slojevima hrvatskog društva koji Domovinu vole i žele je činiti boljom.

Ako je MOST desni centar s konzervativnim načelima, što bi u hrvatskom političkom okruženju trebalo podrazumijevati i snažne domoljubne osjećaje, mislite li da biste svoje izborne kandidate, poput recimo Troskota, trebali bolje pripremati za javne nastupe kako ne bi izjavljivali, naravno ako to stvarno i ne misle, da bi primjerice nositelje HOS-ovih simbola trebalo kazneno goniti?

Ako bolje pogledate famozni Troskotov nastup vidjet ćete da on HOS uopće nije ni spomenuo. Dolazi u studio govoriti o programu za Zagreb, voditelj ga u studiju informira da je došlo do incidenta na obilježavanju obljetnice akcije Maslenica, neka trojica s problematičnim obilježjem. Naravno da nikakvo sporno obilježje nije bilo, nikakvo znakovlje koje bi veličalo totalitarne režime već samo ratne oznake HOS-a, i da su pozvani od strane protokola, no Troskot, tek došao u studio pojma nema što se dogodilo i kaže – Danas ništa nije važnije od Maslenice (tu uvodnu rečenicu mu se u tipičnom bujičastom stilu izreže), trebao je predsjednik ostati do kraja, a onda ove koji su došli provocirati eliminirati i procesuirati. Dok to govori iza leđa mu stave sliku Hosovaca pa ispada da je Troskot eto neki programatski progonitelj HOS-a. Sramotna manipulacija i hajka koja je uslijedila, a sve u funkciji izbora, ako ništa natjerala ga je da se pobliže upozna i sprijatelji s HOS-ovcima i organizira projekciju filma o njima u Saboru.

Ovih je dana bivši predsjednik HDZ-a i potpredsjednik Vlade Tomislav Karamarko oslobođen optužbi za sukob interesa, a što je 2016. uz MOST-ov koalicijski pritisak uzrokovalo pad Oreškovićeve vlade. Mislite li da bi se tadašnji čelnici MOST-a trebali ispričati Karamarku, ali i hrvatskoj javnosti što su sasvim pogrešno procijenili tu situaciju, kao i onu da dobro stojimo u arbitraži s Mađarima oko INA-e, pa „kumovali“ dolasku na vlast baš Plenkovićeve vlade protiv koje se sada zdušno bore?

Sud je samo presudio o nadležnosti povjerenstva za sukob interesa, a ne o tome je li Karamarkova supruga radila za Jozu Petrovića koji je bio konzultant Mola. Ovo je akcija spašavanja Plenkovića jer je sukob interesa nešto što je visjelo nad njim i njegovima. O tome kako stojimo u arbitraži s Molom je kasnije kumovao i Ustavni sud oslobađajući Sanadera, a posebno su mi smiješni HDZ-ovi spinovi kako su eto Mostovci krivi jer se oni danas drže uza skut Pupovca i HNS-a, a ne HDZ koji čini tu svinjariju.

Hoćete li se učlaniti u MOST i možda kandidirati za čelnika te tako dodatno osnažiti stranku i profilirati je kao prepoznatljivu političku opciju prihvatljivu nacionalnom građanskom biračkom tijelu?

Ušao sam u 47. godinu, a da nisam nikada bio član nijedne stranke. Ako se budem učlanjivao u neku stranku, nije teško pretpostaviti koja to može biti. Naša sloga i zajedništvo u Saboru, jer smo jedini oporbeni klub koji se ni na koji načni nije osuo, dovoljno govori o međusobnoj lojalnosti, puno jačoj nego kod onih koji formalno svi imaju istu stranačku iskaznicu.

Neki špekuliraju da su Vaše ambicije i više, odnosno da se pripremate za predsjedničku kampanju?
O tom potom.

Zdušno se zalažete za izmjenu diskriminirajućeg izbornog zakona za naše Hrvate u BiH. Kako riješiti taj problem, ali i uspostaviti BiH kao funkcionalnu državu tri konstituirajuća naroda?

Da postoji volja naših famoznih zapadnih saveznika da se stanje promijeni, sutra bi Visoki predstavnik mogao nametnuti promjene izbornog zakona isto onako kako su prije dvadesetak godina napravili njegovi prethodnici, a čime su i doveli do današnje nakaradne situacije.

U tom cilju sa simpatijama gledate na inicijativu predsjednika Milanovića da se Hrvatska aktivnije uključi u rješavanje tog pitanja služeći se diplomatskim alatima glede ulaska Finske i Švedske u NATO?

Kako ne bih gledao sa simpatijom na nešto što javno propovijedam već skoro 15 godina, a što danas konačno počinje zaživljavati i u političkoj praksi.

Jeste li o tom problemu razgovarali sa svojim prijateljem povjesničarom Ivom Lučićem, koji je kao i Vi Hrvat iz BiH, ali i utjecajni član HDZ-a?

Lučić je svojim znanstvenim, historiografskim radovima i člancima zadnjih godina dao golemi doprinos razumijevanju hrvatskog pitanja u BiH. Da je utjecajan u HDZ-u kao što sugerira vaše pitanje možda bi i njihova politika prema BiH bila konkretnija u političkoj potpori Hrvatima u BiH. To danas potpuno izostaje, štoviše, zadnje Plenkovićevo izmotavanje oko promjene izbornog zakona u BiH se ne može okarakterizirati drugačije nego kao bijedno briselsko sluganstvo.

Nakon skandalozne odluke Ustavnog suda da zabrani održavanje referenduma o izmjenama Ustava vezano uz ograničavanje ljudskih prava i sloboda od strane „pandemijske stožerokracije“, mislite li da je napokon vrijeme da se „anestezirane“ hrvatske građane pozove na građanski neposluh, pa i na odlučnije prosvjede?

Vidjet ćemo što će se događati na jesen. Referendumom su Hrvati pokazali zube. Podsjetit ću da su vladajući najavljivali prelazak na sustav 2G, dakle priznavanje samo cijepljenja i preboljenja za početak siječnja, sve otvorenije se govorilo o obveznom cijepljenju i cijepljenu djece. Nakon što su potpisi prikupljeni odjednom su podvili rep. Ustavni sud je istjeran na čistac kao puka marioneta u rukama vladajućih. Ako najesen opet krenu s nelegitimnim ograničavanjem ljudskih prava i sloboda, znat ćemo odgovoriti. Sigurno je da narod nećemo ostaviti na vjetrometini, pokazali smo da imamo i petlju i organizacijske sposobnosti.