Izvor: dalmacijanews.hr
Odvažno, hrabro i razborito Sinjani i Cetinjani godinama čuvaju ljepotu prošlosti koja je vrhunac doživjela kada je zagovorom Majke od milosti 1715. godine šačica domoljuba obranila grad od turske najezde. Svake se godine, potpuno svjesni povijesne veličine znamenite bitke, evocira kultura, štuje Čudotvorna Gospa Sinjska, a pitomo mjesto u Dalmatinskoj zagori preuzme ulogu metropole.
Alka nije tek tradicionalna viteška igra koja služi kao podsjetnik na neka zaboravljena vremena nego dio života građana, utkana u svaku poru sinjskog društva.
Kako je biti gradonačelnik prave perjanice povijesti koja s brojnim projektima jedri punom snagom u zahtjevnim vremenima ispričao je gradonačelnik Sinja Miro Bulj koji poput pravog domaćina, otvara alkarski tjedan.
U lipnju prošle godine postali ste prvi čovjek centra Dalmatinske zagore i kako sad, s odmakom od godine i nešto, izgleda vaša ekskurzija u odgovornost lokalne politike?
– Moja obveza je bila kandidirati se iz udobne fotelje saborskog zastupnika za gradonačelnika Sinja. Narod me je odabrao i sada je moja dužnost raditi 24 sata dnevno za taj narod. Žalostilo me što sam po preuzimanju vlasti naišao na bojkot unutar gradske uprave jer je većina pročelnika bili na godišnjim odmorima, a neki na bolovanjima. Ipak, manji dio je, bez obzira na stranačku pripadnost, bio uz mene i moje ideje, Svaki dan se radi maksimalno, to je jedino važno. Dokaz tomu je projekt Aglomeracije, najveći projekt u povijesti grada vrijedan oko pola milijarde kuna kojim će se u tri dijela riješiti pitanje kanalizacije u Sinju.
I čini se kako ste obećano već počeli ispunjavati, barem u onom demografskom smislu…
– Izuzetno sam sretan što mogu reći da će prvi vrtić napravljen u mom mandatu biti uskoro otvoren, a svakako i da su sva djeca od treće do sedme godine upisana u dječji vrtić. Roditelji djece za koje nismo imali mjesta u predškolskim ustanovama, dobili su tisuću kuna pomoći kako bi našli drugo rješenje za boravak svojih najmlađih.
Prvi vrtić je u mjestu Brnaze…
– Istina. U sklopu crkve svetog Nikole Tavelića, i u dogovoru s Provincijom Presvetog Otkupitelja. Svaki dan očekujemo građevinsku dozvolu za vrtić u Glavicama, a projektna dokumentacija izrađuje se za još jedan u mjestu Karakašica. Tri vrtića sam obećao napraviti u mandatu, to je moj forte, to ulaganje u obrazovanje i našu djecu, a ovo je tek dio mjera. Osnovnoškolcima smo osigurali radne bilježnice, a svi studenti imaju 800 kuna stipendije i besplatan prijevoz.
Prije nekoliko tjedana rekli ste i kako su djeca blago kojemu treba omogućiti da se razvija i cvjeta.
– Djeca su sve, njima sve ostaje i radi se. Prije mjesec dana otvorili smo i pomoćno igralište s umjetnom podlogom nogometnog kluba Junak, a u Glavicama je na igralište postavljena rasvjeta. U našem gradu koji obiluje sportom i sportskim kolektivima, važno je ulagati u infrastrukturu baš zbog djece. Trebamo imati temelje, svaki naš klub treba graditi svoje sastave ponajviše s domaćim snagama.
Kažete da su vas pročelnici bojkotirali, često se u politici onda događa svojevrstan revanš…
– Ne, ja nisam revanšist, bitno je samo da ljudi imaju želju i volju raditi u dobrobiti za sve nas. Nikada ljude nisam gledao kroz stranačku iskaznicu već kroz radne navike i postignuća. Jedini sam gradonačelnik koji nije htio kršiti ljudska prava pa nisam poštivao besmislene epidemiološke mjere, nismo imali procesije niti pune alkarske tribine jer su od Sinja na višim istancama pokušavali napraviti problem. Postojalo je bezbroj problema, bilo je časnih i vrijednih ljudi koji ne pripadaju mom političkom spektru nego su profesionalno preuzeli svoje dužnosti i odradili poslove čak i van radnog vremena. Njih ovdje treba staviti u prvi plan.
Prošle ste godine pred alkarski tjedan uvjetovali početak građenja sinjske Aglomeracije, a i ove godine imate uvjet za ljude iz hrvatske metropole?
– Od četvrtog mjeseca pisao sam dopise HEP-u, Ministarstvu gospodarstva i premijeru Plenkoviću, ali nitko dosad nije odgovorio ni reagirao na drastično povećanje cijene električne energije za pogone vodovodnih tvrtki. Naša tvrtka Vodovod i odvodnja jedina je dobila od sličnih tvrtki u Hrvatskoj ovrhu od, zamislite, generalnog sponzora Alke. Očekujem sada konkretne odgovore, ne telefonske pozive koje dobivam od visokopozicioniranih osoba, a koje govore da je ovrha “skinuta”. Na jednu stranu će ovakav način dovesti do povećanja usluge vode pored naše Cetine, a onda ugrožava i projekt Aglomeracije te likvidnost tvrtke.
No, to je odluka na razini Hrvatske… Zašto se drugi čelnici lokalnih samouprava ili direktori tvrtke ne žale?
– Žale se i druge jedinice lokalne samouprave, ali njihov glas nije toliko jak. Vidjeli smo prije nekoliko dana što znači pola dana bez opskrbe vodom, zbog puknuće magistralne cijevi u Rudi. Imamo toliko bogatstvo vode, rijeka Cetina je naš biser, a poskupljenje od 500 posto za osnovno ljudsko pravo je nedopustivo. Mi građanima poskupiti vodu nećemo.
Kako uopće riješiti ovaj problem, odluka je to koju mora donijeti neko više tijelo od grada ili općine…
– Svi zajedno trebamo naći rješenje, sve razine uključene u proces. Ja tražim sastanak, tražim rješenje – oni to ignoriraju
Među točkama na predstojećem Gradskom vijeću je i mjera za mlade ljude, rekli ste mi ranije u neformalnom razgovoru…
– Na Gradsko vijeće ide mjera kojom će se osigurati sredstva 2,6 milijuna za rješavanje stambenog pitanja naziva “Ostani tu”. Iznos će biti do 75 tisuća kuna. Svi oni do 45 godina, čak i samci, imat će priliku prijaviti se da grad sufinancira troškove ishođenje akata o građenju, kupnju građevinskog zemljišta, kupnju, izgradnju i dovršetak izgradnje prve nekretnince te priključka na komunalnu infrastrukturu. Javno savjetovanje je provedeno, dosta primjedbi smo prihvatili i ovo je još jedan od projekata kojima želimo osigurati bolji život novim generacijama. Bude li potrebno, sredstva za taj projekt ćemo i podizati.
Prošle su godine, u obraćanju poslije održanih alkarskih svečanosti, iz Viteškog alkarskog društva poručili kako ste narušavali ugled natjecanja i slali krivu sliku. Što ste vi to radili, što je zasmetalo ljudima iz tog društva?
– Iskreno, ne znam. Kao gradonačelnik sam se ponašao dostojanstveno, oni su se ponašali krivo. Javnost mora znati kako su ti ljudi dočekali predsjednika Vlade i Sabora, a ostavili su predsjednika Hrvatske kojeg sam samo ja pozdravio prije vojvodina prijema. Vrijeme je da se Alka vrati narodu. Alka je blago svih žitelja Cetinskog kraja. U Alku se treba uključiti šira zajednica, u ovom trenutku ta je Alka najviše HDZ. Oni upravljaju isključivo politički i to nije dobro. Predsjednik Nadzornog odbora je bio kandidat za zamjenika gradonačelnika, a kandidat je u Upravi. Gradonačelnika se mimoilazi u svemu, ne patim ja od toga, ali boli me što su Alku uzurpirali, uzurpirali našu tradiciju i kulturu.
Kažete HDZ…
– Mogu se sramiti što su gradonačelnika stavili u izvješće nakon održanih svečanosti. No, moji Sinjani to vide. Nekad se znalo koja će obitelj sudjelovati u Alci – tako je to bilo, kad su pojedine obitelji imale više novca, ali u slobodnoj Hrvatskoj treba promijeniti način upravljanja.
Nešto novo je “Alkarica”, baš u najsvečanije dane u Sinju… Dojam je da imate mnogo razumijevanja za one najugroženije?
– Odrastao sam u radničkoj seljačkoj obitelji tako da znam što znači teško živjeti i štedjeti. Tako da su socijalne mjere ono od čega neću odustati. Ako i jednog od njih razveselim, ja sam presretan. Ako tih dvjesto kuna koje su, realno mali doprinos, ali od srca, nekomu pomogne, ja ću biti najsretniji čovjek na svijetu. Ovo nije populistička mjera, a već sam čuo takvih primjedbi, jer nezaposleni i umirovljenici su prije nekoliko mjeseci dobili prvi puta i uskrsnicu.
Kako biste vi Sinj na turističku kartu trasili svih 365 dana u godini?
– Uz Alku i našu Gospu Sinjsku imamo sjajnu ponudu za sve domaće i furešte. Od hipodroma, aerodroma najstarijeg na ovom području pa do gastronomskih delicija. Trebamo svakako povećavati kapacitete za odmor jer su potrebe iz godine u godinu sve veće.
Nemamo prirez, imamo prirodne ljepote, a fali na brza cesta Kukuzovac-Križice za koje je pokrenuta studija izvedivosti. Postoji i nekoliko varijanti te ceste, tako da uskoro očekujem da se zakopaju prve lopate i u tom projektu.
Dolazi li smeće iz Vrgorca i dalje na odlagalište otpada “Mojanka”?
– Ne. Došao sam do odluke koju je potpisala bivša gradonačelnica, a da se na naše odlagalište može odlagati smeće iz drugih mjesta, pa čak i izvan naše županije. Mi imamo problem, ulažemo u “Mojanku” i svi će se složiti da nam ne treba tuđe smeće, kako ja to volim kazati. Na prostoru Lećevice raste drača, uloženo je pedesetak milijuna kuna, a ništa se pokrenulo nije pa bi onda naše odlagalište trebalo postati regionalni centar? Neće moći.
Gospodarska zona Kukuzovac, koja je u neposrednoj blizini “Mojanke”, nikako da krene u punom zamahu. Investicije ondje idu puževim korakom, a zone poput onih u Dicmi ili Dugopolju su prosperirale. Što je tajna neuspjeha?
– Kukuzovac će sanacijom “Mojanke” i brzom cestom biti najperspektivnije područje u cijeloj Hrvatskoj. Zbog komunikacije se dogodilo da je zona i dalje “u niskom startu”. Sramotno je bilo zaobići brzom cestom cijelu Dalmatinsku zagore, zaobići 45 tisuća stanovništva da im život bude brži i lakši. Zainteresiranih za zonu ima, “Mojanka” je svakako jedan od problema, posebno njezina proširenja, i ovo je jedan od razloga da neću dozvoliti dovoz otpada ondje.
Rekli ste mi ranije da vam je godišnji odmor samo pojam, a pomalo je to i očekivano kad su najsvečaniji dani u Sinju baš u ljeto pa onda okupate li se barem u gradskom bazenu? Gradskom…
– Prije nekoliko sam dana bio na Cetini, nisam bio na bazenu premda sam ponosan s bazenom. Prije nekoliko dana je stigao u sinjske ruke. Bazen je jedan od najznačajnijih projekata i turističkih detalja, a na nama je da izvidimo stanje, natkrijemo ga i da on radi i živi cijelu godinu – što zbog sporta, što zbog zdravijeg života mojih Sinjanki i Sinjana i ljudi iz svih dijelova Cetinske krajine.
Kako se uopće dogodilo da se godinama bazen naziva gradskim, a nije bio u vlasništvu grada…
– Dvadesetak se godina ništa nije poduzimalo po pitanju otkupa bazena iako su svi gradonačelnici težili tomu.
Ali kako je uopće došlo do toga da privatnik uzme bazen?
– Dogodilo se. Ni ja ne mogu shvatiti što se to godinama događalo. Grad je svake godine ulagao u bazen, a bazen nije bio gradski. Ulagali smo u tuđe vlasništvo, a sad smo svoj na svome – to je najvažnije.
Kažu iz oporbenog HDZ-a da Sinj smrdi…
– Jedino rješenje da u Sinju ne smrdi je kanalizacija, a ona se gradi. Natrkivanje Ćosinog potoka je pitanje s Hrvatskim vodama. HDZ-u kanalizacija nije smrdjela tridesetak godina koliko su oni upravljali…
Dio problema su i vaši sugrađani, dijelom su priključili svoje kućne odvode baš na Ćosin potok… To je valjda jeftinija varijanta…
– Istina je da imamo problema s time i tu posao treba odraditi inspekcija. Kao što posao za Ćosin potok moraju odraditi Hrvatske vode koje o njemu ne vode brigu.
I za kraj, koliko je teško bilo sebi priznati da od aktivista, s koje ste pozicije krenuli, sada upravljate vašim gradom?
– Brojni su ljudi postavljali pitanje kad ću se kandidirati za gradonačelnika grada i to kao da je nekako došlo s vremenom, samo od sebe. Od mjesnog odbora, preko lokalne politike do Sabora. I ta priča valjda ide zbog moje volje, radne energije i brige za moje sugrađane. Sinj je sada ugodno mjesto za živjeti, iz dana u dan sve bolje, a moj rad i trud dobro je opisan u nekoliko riječi, i to onda kada sam rekao da gorim za Sinj.
