Rijeka, 27. listopada 2021. Proteklog vikenda u Rijeci je održana treća po redu akademija Mostly u sklopu koje je održana tribina o „zelenim“ politikama. Na tribini koju je organizirala riječka organizacija Mosta sudjelovali su saborski zastupnik Marin Miletić, županijski koordinator Mosta Primorsko-goranske županije Josip Katalinić te Mostovi saborski zastupnici Nino Raspudić i Marija Selak Raspudić.
Sudionici tribine istaknuli su kako očuvanje okoliša nije tek pitanje izbora, nego nužnosti jer uvjetuje i naš opstanak i opstanak svih budućih generacija. Marija Selak Raspudić upozorila kako „zelene politike“ ne mogu biti tek modni dodatak što je prečesto slučaj.
„Takvo, nekritičko i površno preuzimanje zelenih politika dovodi do zanemarivanja sustavnih problema i mogućnosti njihove zlouporabe. Stoga danas treba govoriti i o zlouporabi „zelenoga“ u marketinške svrhe. Kako bi se izbjegle različite malverzacije poznate i pod nazivom „greenwashing“ Most će se dugoročno zalagati da ekološka prihvatljivost proizvoda bude preduvjet njihovog izlaska na tržište, a ne tek isplativa etiketa priuštiva malobrojnim pojedincima“, upozorila je Selak Raspudić.
Na tribini se propitivalo i kako su danas strah i krivnja dva temeljna osjećaja iz kojih proizlaze ekološke politike, kako se tim osjećajima manipulira te na kojima se posljedično i dobro zarađuje.
„Most će u tom smislu inzistirati na pozitivnom pojmovnom preokretu. Upravo je ljubav prema domu (oikofilija), kao što ističe znameniti engleski mislilac Roger Scruton, ispravan odnos prema svijetu oko sebe. Motiv za djelovanje na očuvanju okoliša ne može biti ljubav za apstraktnog čovjeka, već za onog konkretnog, najbližeg pa se od njega treba širiti dalje“ istaknuo je Nino Raspudić dodavši kako se „zelene“ politike trebaju se temeljiti na djelovanju odozdo, a ne na šumi direktiva koje nam dobacuju birokrati iz udaljenih središta moći. U tom smislu Raspudić kao dobar primjer brige o okolišu navodi djelovanje „malih vodova (eng. little platoon)“, pojam koji je skovao E. Burke, a koji se danas može rabiti kako bi se opisalo djelovanje volontera koji se, primjerice, bave problemom Marišćine ili s Mirom Buljem čiste Cetinu ili sprječavaju štetnu bespravnu gradnju na obali.
Raspudić se osobito osvrnuo na jedan fenomen u suvremenoj Hrvatskoj i Europi gdje se „zelene“ politike povezuju gotovo isključivo s lijevim političkim opcijama i pokretima objasnivši kako je pozicija tzv. „zelene ljevice“ paradoksalna.
„Zelena ljevica je u mnogočemu paradoks. Jer kad oni govore o okolišu, oni koriste iste one pojmove koje koriste konzervativci kad govore općenito o ljudima, ljudskim vrijednostima i zajednici. A to je da vrijednosti koje smo naslijedili od naših predaka, ovo što nazivamo tradicijom, mi moramo čuvati i njegovati i prenijeti potomstvu, što je bit konzervativne politike“, objasnio je Raspudić te je zaključio kako je vrijeme da se „crvenima“ oduzme monopol na bavljenje „zelenim“ politikama.