Više od pet tisuća djece vrtićke dobi neće moći nagodinu upisati vrtić zbog obustavljanja mjere roditelj-odgojitelj. Brojka je to koju je “izbacila” MOST-ova saborska zastupnica Marija Selak Raspudić, a koju je potom možemovka Ivana Kekin opovrgnula.
– Manipulira se brojkama zato što tih 5000 korisnika, jedan dobar dio, gotovo polovica, starija je ili navršava sedam godina do trenutka kad mjera stupa na snagu – rekla je Kekin u HRT-ovoj emisiji Otvoreno nakon što su se njih dvije “sučelile” kod Mislava Bage na Dnevniku Nove TV.
No te brojke, kazala je Marija Selak Raspudić za Večernji list, nisu rezultat stranačke interne analize, već su izvučene iz podloge za javnu raspravu koju su izradile možemovke Ivana Kekin, Iva Ivšić, Danijela Širinić i Marija Brajdić Vuković u suradnji s Uredom za demografiju.
– Na 14. stranici tog dokumenta piše rečenica: Primjenom mjere roditelj odgojitelj 5.423 djeteta korisnika koji su u ranoj predškolskoj dobi nema mogućnost pohađanja dječjih vrtića zbog uvjeta definiranog u Odluci. Budući da je upravo Ivana Kekin jedna od koautorica navedene podloge ostaje otvoreno pitanje obmanjuje li Kekin koja piše ili Kekin koja govori – kaže M. Selak Raspudić.
Također, dodaje, krivo se prikazuju podaci jer u istoj podlozi piše da 47 posto korisnika u periodu od rujna 2016. do kolovoza 2021. nije imalo djecu rođenu nakon 2015., odnosno da ih mjera nije stimulirala na rađanje još jednog djeteta.
– Ako odmaknemo ideološko sljepilo koje članice Možemo koje su autorice ovog dokumenta tjera da više vjeruju sebi, nego vlastitim očima, vidimo da nam činjenice govore suprotno. Većina (53%) korisnika imala je još djece nakon uzimanja mjere, što znači da je mjera polučila izniman uspjeh – kazala je M. Selak Raspudić.
Smatra da je ovakvim Tomaševićevim postupkom prekršeno njegovo predizborno obećanje, referiravši se pritom na sučeljavanje s Miroslavom Škorom, kada je rekao da mjeru neće dirati što se tiče postojećih prava.
– Uz ove tri očite laži, prisutno je i puno manipulacija i poluistina kojima se pokušava opravdati ovaj postupak. Od toga da Kekin ističe da majke koje voze djecu u privatne gimnazije koriste ovu mjeru umjesto da iznosi ključan podatak, a taj je da je prosječna korisnica ove mjere tridesetšestogodišnjakinja zaposlena u nekoj trgovini, primjerice možda neka od blagajnica u Konzumu, pa do naglašavanja teže zapošljivosti žena nakon izlaska iz mjere premda same u podlozi za raspravu ističu kako konkretni podaci o stanju na hrvatskom tržištu još nisu dostupni – kaže MOST-ova zastupnica. Osvrnula se i na opasku Gradske uprave da se za novce utrošene na ovu mjeru moglo izgraditi 27 vrtića.
– To je 27 vrtića u četverogodišnjem razdoblju? Znači li to da će ih Tomašević izgraditi sedam u prvoj godini nakon ukidanja mjere? Jedva čekam jer ih i bez ukidanja ove mjere nedostaje dvadesetak, a, koliko mi je poznato, dosad je u srednjoročnom razdoblju gradonačelnik najavio tek izgradnju nedovoljnih šest vrtića. Osim što mu to možda nije prioritet i što Grad nema novaca, vjerojatno i zato jer izgraditi vrtić nije tek tako, od traženja prikladne lokacije, dozvola pa sve do financijskih sredstava i radnika. Imajući to sve u vidu sklona sam interpretaciji da je Bandić bio „stari lisac“. Znao je da je djece u Zagrebu previše za postojeće kapacitete i da kratkoročno nema gdje s njima, a jako bi loše izgledalo da se u „njegovom“ gradu značajan broj djece ne može upisati u vrtiće. Stoga je izašao s ovom mjerom s kojom je ispao „veliki frajer“, a istodobno odgodio teško rješiv problem – rekla je M. Selak Raspudić.
Vrijedi dometnuti, dodaje, i da je iz feminističke perspektive ovo jedna od rijetkih mjera koja se bori protiv „dvostruke opresije žena“ jer prepoznaje i financijski kompenzira inače nevidljiv i neplaćen ženski kućanski rad, stoga više čudi što, riječima MOST-ovke, dežurne feministkinje patroniziraju žene govoreći im što je najbolje za njih, umjesto da se izbore za njihovu priliku da same izaberu.
– Mnogi građani ne odobravaju mjeru roditelj odgojitelj iz različitih, djelomično i opravdanih razloga. Neupitno je da ju je trebalo revidirati, ali koliko nam god demografske mjere bile antipatične moramo znati da u njima leži jedini spas mirovinskog i zdravstvenog sustava o kojem svi ovisimo – rekla je.
Istaknula je i da je MOST predlagao revidiranje mjere u smislu uvođenja mogućnosti rada na pola radnog vremena za žene koje koriste mjeru čime bi se proizvela ušteda za grad, a ženama dao izbor i pristup tržištu rada.
– No bez obzira što o navedenoj mjeri mislili, gradonačelnik koji docira o tome kako je za djecu bolje da su u vrtiću, a za majke da rade, dok ih istodobno ovim postupkom baca na ulicu jer u gradskim vrtićima ima tek 347 slobodnih mjesta, a riječ je o 5423 djece vrtićke dobi, gradonačelnik je čije bi nas ponašanje sve trebalo zabrinuti. Odgovoran gradonačelnik prvo se pobrine za kompenzacijske mehanizme koji će amortizirati negativan utjecaj mjere, a tek onda ide na njezino ukidanje.
Tomislav Tomašević tek nakon što pročita u novinama da njegova odluka i nije najbolje prihvaćena, metaforički rečeno, zove Peru da brzinski pofarba onaj gradski suteren u koji ćemo sutra zbiti svu djecu nakon ukidanja mjere. Zato se ova odluka tiče svih građana grada Zagreba. Majke koje nisu koristile mjeru trebale bi biti itekako zabrinute jer je pitanje hoće li njihovo dijete, uz pritisak na vrtiće koji će ukidanje ove mjere proizvesti, moći upasti u njega. Samci i svi ostali kojih se ova obiteljska tema ne tiče samo moraju postaviti očito pitanje: „Ako Tomašević ima drskosti ovako nemilosrdno i neplanski postupati prema najosjetljivijim društvenim skupinama, kako će se ponašati kad moja prava budu na dnevnom redu?“. Tko je od nas idući? – upitala je.
Izvor: Večernji list/Petra Balija
